NAŠ BOŽIĆ U CENTRU ”JURAJ BONAČI”
Potaknuti Isusovim riječima: Ogladnjeh i dadoste mi jesti, ožednjeh i dadoste mi piti, stranac bijah i primiste me, gol i obukoste me uz dodatak, protiv kojega Isus ne bi ništa imao, bez roditelja i prijatelja, osim vrijednih odgojiteljica, bijah sam za Božić s još desetak kolega iz Centra, mladi iz naše župe s župnikom don Ivanom su i ove godine nakon božićne večernje sv. mise išli u posjet i čestitanje štićenicima Centra „Juraj Bonači“. To je desetak djece i mladih koji za Božić nisu imali nikoga svoga da ih udomi kako bi osjetili toplinu i ljubav obiteljskog ili barem prijateljskog doma. Nekako nam se 
čini, ali samo čini, budući da smo svake godine s njima, da je ovo prešlo u rutinu. Ipak imajući na umu da je svako: volim te, dobar si ti čovjek, kako lijepo izgledaš, uvijek novo bogatstvo za osobu kojoj je upućeno mi smo i ove godine obradovali djecu i mlade iz Centra. Iz citiranih Isusovih riječi znamo da smo donoseći radost sa slatkišima koje su darovali djeca dječjeg vrtića „Latica“ sa svojim tetama, kolačima koje su priredili naši mladi te pjesmom i svirkom mladih i VIS Izidora, sve to donijeli Isusu Kristu. To je jasno iz njegovih riječi: „Što god učiniste jednome od ovo moje najmanje braće 
meni učiniste“ Mt 25,40. Možda je ovo što ću sada napisati nesuvislo, ali svi smo se mi, barem u istoj mjeri radosno i lijepo osjećali s ovim„anđelima“ kroz pjesmu i ples kao i publika Bečkog novogodišnjeg gala koncerta koji su svoje ulaznice 
platili od 30 do 920 eura i do njih došli izvlačenjem, kako oni kažu, lutrijom zbog velikog broja prijavljenih za kupnju. Radost susreta, pjesma iz svega glasa, nespretni, a kakav bi drukčiji mogao biti, ples, oduševljeni zagrljaji sat vremena su ispunjavali atrij Doma. Dvije odgojiteljice ganute do suza, sreća štićenika uz: „Nemojte još ići“ i „i dogodine ćete nam doći. Je l’ da ‘oćete?“ naš Božić su učinili pravim, istinskim Božićem tek nakon večernje božićne sv. mise sa štićenicima Centra „Juraj Bonači.“