Nagradni izlet za najbolje vjeroučenike već je postao tradicijom naše župe. Nakon Šibenika, Dubrovnika i Hvara red je došao na prelijepi Zadar. Dan Hrvatske nezavisnosti je blagdan koji smo, nas četrnaest mladih – voditelja i osamdeset i dvoje najvrjednijih starijih osnovnoškolaca pod don Ivanovim vodstvom tradicionalno proslavili zajedničkim izletom. Predviđeno je bilo sto vjeroučenika, međutim zbog lošeg vremena i različitih obveza neki su odustali od puta. Sa stajališta ispod ambulante krenula su dva autobusa. Ni kiša nije mogla pokvariti raspoloženje uzbuđene i radosne mladosti. Svi smo znali odgovor na pitanje: Tko će nam ovaj dan pokvarit? Znam da znadete odgovor. Kako i ne bi kada odgovor glasi: nitko, baš nitko! Dvosatna vožnja započela je molitvom za Božji blagoslov , a nastavila se u opuštenoj atmosferi uz pjesmu i šale. Pri kraju našeg puta don Ivan nas je iznenadio i obradovao otkrivši nam da je danas blagdan sv. Šimuna. Veliki je to dan za Zadrane jer je sveti Šimun jedan od zaštitnika grada. Tada je svima postalo jasno da bolji dan za posjet nismo mogli ni poželjeti. Krenuli smo u crkvu sv. Šimuna i pridružili se brojnim Zadranima i ostalim hodočasnicima. Koncelebrirano slavlje, u kojem je i don Ivan sudjelovao, predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Na početku misnog slavlja pozdravljajući vjernike pozdravio je i nas iz Splita. U svojoj propovijedi nadbiskup je naglasio da se u događaju Isusova prikazanja u jeruzalemskom hramu i susreta s prorokom Šimunom vidi znakovitost susreta stare i mlade generacije na tom svetom mjestu. Osvrnuo se na stav mladih prema starijoj populaciji danas . Kakvi smo prema njima, imamo li vremena i srca obići ih i popričati s njima? Po završetku sv. Mise mogli smo se pokloniti relikvijama sv. Šimuna u glasovitoj, pozlaćenoj škrinji koja je taj dan otvorena za vjernike, a i čitav naredni tjedan. Svakako, potrebno je spomenuti da cilj naših godišnjih izleta nije primarno razgledavanje kulturnih znamenitosti nego zajedničko druženje s vrhuncem, srcem izleta zajedničkim slavljenjem sv. mise u katedrali biskupije ili neke druge poznate crkve. Nakon molitava upućenih sv. Šimunu u njegovoj crkvi slijedeća destinacija bilo je mjesto gdje bismo, uz dosadnu kišu, mogli se odmoriti i nešto prezalogajiti. Za to je idealan bio trgovački centar. Pri kraju odmora don Ivan nas je velikodušno počastio sladoledom. Tako okrijepljeni bili smo spremni za povratak kući. Dobro raspoloženje nas nije napuštalo ni kasnije. Autobusima se orila pjesma uz veselje. Obogaćeni novim iskustvima i zahvalni don Ivanu što nam je priredio još jedan nezaboravan izlet rastali smo se na dobro poznatoj stanici šestice i krenuli svojim kućama .
Katarina Jurčević