Navještenje Gospodinovo- Blagovijest

Lk 1, 26-38

U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Marijina sloboda i poslušnost

Iz generacije u generaciju nastavlja se divljenje ovom nevjerojatnom misteriju. Sveti Augustin, razmišljajući o susretu Marije i anđela preispituje sebe: „Kaži mi anđele, zašto se ovo zbilo s Marijom?[1]“ Odgovor pronalazi u riječima samoga anđela: „Raduj se, puna milosti!“[2] Anđeo se Mariji ne obraća njezinim zemaljskim imenom, već Božjim, onako kako je Bog vidi: milosti puna[3]! Ta milost nije drugo nego ljubav Boga, pa u slobodnom prijevodu Mariju možemo nazvati: „od Boga ljubljena“!

Origen navodi kako se takvo ime nitko u Svetom Pismu nema. Sam je naziv pisan u pasivnom obliku, no kada Marija prihvaća taj dar pokazuje prihvaćanjem kako otvara svoje biće da ga Bog ispuni svojom ljubavi do kraja. Na svoj način pokazuje veličinu ljudske slobode u ljubavi, jer dopušta Onome koji je voli i koga voli sama, da je do kraja ispuni, da prihvaćajući ljubav Boga, sam Bog upravi njezinim životom do kraja, u svakom segmentu života.

„Neka mi bude po Riječi tvojoj“[4]. Ove riječi Marija izgovara bez prisile, slobodno pristajući na sve što Bog po njoj bude radio. Sveti Jeronim govoreći o spasenju govori:“Budući da nitko neće biti spašen protiv svoje volje (jer smo slobodni), Bog želi da mi sami želimo ono što je dobro[5]“ Kakvo je dobro Marija mogla vidjeti u anđeoskim riječima? Prije svega, sam susret s anđelom svojevrstan je znak odabira od strane Boga. Kako Božji planovi čovjeku nisu jasni, tako se čovjek stavlja pred odabir: prihvatiti ono što ne razumije ili odbaciti! „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Marija pokušava shvatiti poruku anđela. Čak i njegov odgovor o Duhu Svetom ne otkriva previše Mariji. Ona pristaje unatoč svojevrsnom nerazumijevanju Božjeg plana. Pristaje jer joj je Božje važnije od njezina umovanja, njezinih planova. Na ovaj način Marija ne otkriva samo veličinu ljudske slobode, već i poslušnosti u vjeri: ona sluša jer voli Boga, ima povjerenja u Boga jer ga voli, pouzdaje se jer ga voli,… Razlog svemu je ljubav. Marija je tako postala začetkom Novoga Saveza: saveza koji sve zapovijedi stavlja u dvije zapovijedi ljubavi.

Marijina vjera

„Neka mi bude po Riječi tvojoj!“ Marija ne traži dokaze za anđelove tvrdnje, već vjeruje jer Boga voli, i jer voli spremna je učiniti sve za Voljenoga. Slušali smo kako to psalam opisuje: „U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.[6]“ Ovim riječima psalmist želi kazati kako vršenje volje Božje nije stvar slijepe poslušnosti koja ne razmišlja, već osobe koja radi nešto ne tražeći sigurnost za sebe jer radi iz ljubavi prema Bogu. Poslušnost Marijina stvar je ljubavi ne slijepa djelovanja. Stvar je vjere i vjera u Ljubav- u Boga, ono je što će Mariji donositi radost u svim njezinim bolima.

„Ne boj se Marijo! Ta našla si milost u Boga![7]“ Ne boj se jer Onaj koji te voli, On ćete i zaštititi, sve izvesti na dobro premda to dobro sada ne vidiš. Anđeo želi raspršiti svu Marijinu životnu neizvjesnost. Sam podsjetnik da se ne boji, otkriva kako plan Boga za Mariju nije lagan, kako je bolan, kako neko vrijeme neće jasno vidjeti izlaza iz svojih boli. Put predanja Bogu poput Marijina pretpostavlja i element tame: zlo zatamni čovjekov život. Ali upravo u takvim situacijma Bog djeluje po onima koji mu potpuno predaju sebe i ni u najgorim tminama ne posegnu za zlom.

Potpuno predanje Marije pretpostavlja da će se naći u situacijama koje neće do kraja razumjeti umom. Riječ je o dubinama stvarnosti koje nisu dohvatljive čovjekovu shvaćanju, o situacijama koje nadilaze mogućnosti razumijevanja, bilo da je riječ o zlu, bilo o dobru. Taj nedostatak svjetla u shvaćanju stvarnosti, svojevrsna je tama koja u koju ulazi duša predana Bogu. Ta tama u koju se upada, uvodi zasigurno život u svojevrsnu neizvjesnost, a to podrazumijeva da, ili sve uzimaš u svoje ruke, ili sve predaješ drugome- Bogu, da te vodi putovim života. Marija tako razbija predrasude o sladunjavoj svetosti: ona je sve samo ne takva jer traži hrabrost u prihvaćanju neizvjesna života, traži strpljenje u podnošenju zla koje će te sigurno pogoditi kada hodaš s Bogom.

Predaš li Bogu svoj život u ruke, počinješ prihvaćati sve situacije u koje ulaziš, jer svaku razumiješ samo preko brige Boga o tebi. Ili bolje, ne razumiješ situaciju kroz koju prolaziš, ali znaš sigurno da se Bog brine o tebi. Ta nadnaravna sigurnost koja nadilazi sposobnosti razumijevanja, daje ti snagu da prihvatiš sve. Ovo je preduvjet da prihvatimo i ono što ne odgovara našim željama, a to se u tami redovito događa, baš kao što to prepoznajmeo preko ljudi koji su odgovorili na Božji poziv: ono što je Bog tražio od njih, nije im uvijek bilo po volji. Upravo na takve je situacije mislio starac Šimun kada je Mariji u Hramu govorio kako će joj mač boli probosti srce.

Prisutnost Božja: I anđeo otiđe od nje

„Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Nakon ovih riječi anđela, Marija pristaje na sve. Povjerovala je da, ono što ljudima djeluje nemoguće, Bogu ne predstavlja problem. Stoga, sam Bog je razlog njezina pristajanja. „Gospodin je s tobom“[8]: ove riječi otkrivaju kako čovjeku koji pristane na vršenje volje Božje, sam Bog postaje izvorom radosti u najgorim životnim situacijama, te kako taj Bog nikada ne napušta takva čovjeka.

Zašto se Mariju poziva na radost? Odgovor nalazimo u drugom dijelu pozdrava: „Gospodin je s tobom”. Prorok Sefanija ove riječi pojašnjava: „Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! U onaj dan reći će se Jeruzalemu: »Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj![9]” Ovaj odlomak u kojem stoji kako je Bogu u sredini tvojoj doslovno se prijevodi kao Bog je u tvom krilu. Premda je Sofanija htio podsjetiti na prebivanje Boga u šatoru saveza koji se nalazi u sredini tabora u pustinji kada je narod odlazio iz Egipta, ove se riječi doslovno mogu primjeniti na Gabrijelovu najavu Mariji: „Začet ćeš (u krilu svome)”. Marija se javlja kao kći sionska koja će u svom krilu začeti Gospodina, postati će nov kovčeg saveza, mjesto stvarnog božjeg prebivanja. Istovremeno, ta Božja prisutnost ne napušta čovjeka koji prihvati volju Božju u svojim tmicama.

Prisutnost Božja u takvim životima izvor je radosti. Stoga je i Marijin život svima predokus onog vječnog: ona, koja je u ovom svijetu uprisutnila Boga rođenjem, pokazala je svima kako do toga ne bi došlo da ga prethodno nije živo nosila u svom srcu. Ona je stalno živjela u prisutnosti Božjoj: Krist joj je bio na umu, Krist joj je bio u srcu, Krist joj je bio u tijelu.

„I anđeo otiđe od nje.“[10] Marija ostaje sama. Netko bi pomislio kako će sada, nakon prihvaćanja Božje ponude Mariju okružiti vojska anđela koja će joj služiti, donositi sve što joj je potrebno. Nipošto! Bog ostavlja Mariju da živi sama svoj život, da i dalje donosi sama, u svojoj slobodi sve svoje odluke. Ona mora dalje poći putem neizvjesnosti, putem koji će je voditi kroz mnoge tmine- počevši s Josipovim strahom zbog njezine trudnoće, kroz trenutke u kojima će njezina Sina nazivati mahnitim, izvan sebe, pa sve do križa, do najtežeg trenutka u životu jedne majke- smrti svoga djeteta.

Bog majku svoga Sina ostavlja da sama kroči kroz život. Nije ju napustio, ali i njezinu je slobodu do kraja poštivao. Nije se uplitao u njezine odluke za života. Ne zaboravimo kako je Marija bila osoba snažna nutranjeg života, kako je u svojoj nutrini prebirala po svemu što je doživjela. Stoga je zasigurno često nalazila u sebi i anđelove riječi: „Ne boj se!“; „Raduj se!“ Nalazila je riječi koje su je hrabile i držale u svim nevoljama, koje su je održale postojanom kao bi po dubokoj blizini s Bogom, sazrijevalo i Marijino poslanje, baš kao i njezin odnos s Bogom, dodirivanje njegove blizine.

[1] Sveti Augustin, Govor 291,6

[2] Lk 1,28: Zdravo milosti puna; riječ je o prijevodu u kojem originalnu riječ „raduj se“ mijenja uobičajen pozdrav „zdravo“

[3] Chaîre kecharitomene

[4] Lk 1,38

[5] Sveti Jeronim, Komentar na Poslanicu Efežanima, 1,1,11

[6] Ps 40,8

[7] Lk 1,30

[8] ho Kyrios meta sou

[9] Sef 3,17-18

[10] Lk 1,38