“Nediljni slavuji” na slapovima Krke
Lipi naši, da ste bili vridni ka mi, i vi bi išli na izlet! Pitate se ko smo to mi?! E, pa mi smo vaši „nediljni slavuji“ – mješoviti zbor sv. Andrije i VIS Izidor! Nekompletni! Šta se može?
U subotu, 3. srpnja 2010., u deset uri, krenili smo sa stanice kod (Las) Vegasa s molitvom na usnama. Prvo stajalište bilo je na vidikovcu koji je bia nominiran za nagradu Zlatni cvijet Europe za najlipši vidikovac na europskim autocestama. S njega se pruža pogled na Skradin koji je, virovali ili ne, bia glavni grad Hrvatske i Bosne u vrime vladavine Pavla Šubića, a još u 4. stoljeću bia je središte ranokršćanske biskupije. Ali ni to nije sve – Skradin je ima i prvu hidroelektranu u Europi, otvorenu 1899., u isto vrime kad i čuvena Teslina elektrana na Niagari!
Krka
Nakon popivene kavice i dosjetki gospođe Ankice, nastavili smo dalje, prema nacionalnom parku. Na ulasku u Skradin naša „vodička“ Jelena, uz mnoge prirodne i kulturne znamenitosti, pokazala nam je i rođakovu „Uljaru Laća“. U podne smo se ukrcali na brodić Nečven, koji nosi ime po jednoj od četri srednjovjekovne starohrvatske utvrde na tom području (14. stoljeće). Pola ure kasnije već smo uživali u krškom fenomenu, rijeci Krki. Ona izvire u podnožju planine Dinare, kraj Knina, i probijajući se prema moru, oblikuje brojna jezera, slapove i brzace. Zbog prirodnih ljepota i geoloških karakteristika, veći dio područja oko rijeke Krke proglašen je nacionalnim parkom 1985. godine. Najimpresivniji i najposjećeniji slapovi su Skradinski buk, jedan od najlipših sedrenih slapova u Europi, i Roški slap od kojeg se Krka pretvara u izduženo Visovačko jezero. Na sredini jezera je otočić Visovac gdje su u 14. stoljeću augustinci (pustinjaci) sagradili samostan i crkvicu, a 1440. Visovac naseljavaju franjevci koji su se održali tu sve do danas. Na rijeci Krki dozvoljeno je kupanje samo u dozvoljenim zonama. U jednoj od takvih zona okupa se i kapo od nota Bože, a opran je i jedan sopran, naša Ivana. Čekajući autobus, bilo je i prolivanja riječnom vodom (ako mislite da su nestašluk započeli mlađi, varate se)!
Dođoh – vidjeh – zapjevah
Oko tri ipo dođosmo u Šibenik, vidjesmo slavnu katedralu sv. Jakova i u njoj zapjevasmo na radost slučajnih posjetitelja s Dalekog istoka. Zatim smo imali slobodnih četrdesetak minuti – većina ih je iskoristila ushićeno prateći utakmicu.
Pri povratku nas je naš župnik don Ivan počastia i sladoledom. To je bia pravi šećer na kraju ugodnog druženja. U 18:42:56h vratili smo se živi, zdravi i veseli odakle smo krenili. I… Šta da kažemo… Don Ivane, mi bi opet!
P.S. Sve dogodovštine zabilježila je dežurna asistentica i fotografkinja akrobatskih gena, Maja Mula, da vidite kako nam je bilo lipo, a i da vam malo vadimo mast! Nemojte zamirit.
