Nedjelja Dobrog Pastira

Pastiri

Pastiri u Starom Zavjetu bili su ljudi koji su imalo jako malo svojega: ponešto ovaca, a zemlje nimalo. Siromasi oskudni u svemu, čiji je život ovisio o ovcama o kojima su se brinuli. Stoga su pastiri prije svega podsjećali na nečistoću. Živeći sa svojim ovcama upili su njihov smrad budući su bili stalno oko izmeta ovaca. Za razliku od izraelske elite, ovi su ljudi bili nečisti. Zbog toga, pastiri utjelovljuju sliku grešnika kojima je Isus poslan. Sam je poučavajući kazao kako zdravi ne trebaju liječnika, već bolesni, te kako je došao grešnicima, a grešnik se smatrao nečistim- nespremnim i nedostojnim za stati pred Boga.

No, pastiri nisu samo bili oličenje grešnika za židove koji od iskona bili pastiri. Patrijarsima je život bio vezan uz stado i pronalaženje ispaše. Kada tako Jakov udjeljuje blagoslov svojim sinovima, Boga naziva svojim pastirom (Post 49,24)[1]. Mojsije je po bijegu iz Egipta život pronašao kao pastir ovaca svoga tasta Jitra. Kralj David nije zaboravio svoje pastirsko porijeklo pa Gospodina također naziva Pastirom koji upravlja njegovim životom, kao pastir životom svojih ovaca(Ps 23,1)[2]. Stoga su u slici pastira vidjeli Boga koji brine i spašava svoje ovce (Ps 28,9[3]; Ps 80,2[4]). Bog je dobri pastir koji Izraela vodi kao svoje stado poput pastira koji upravlja ovce, vodi ih na paše, dovodi ih do hrane i vode, štiti ih, proviđa im vođe na zemlji- pastire po svom srcu, one koji će voditi narod kao što bi Bog to učinio. Tako se kralj David vidi kao arhetip dobroga pastira.

Isus- Dobri Pastir

Sve izraelske vođe u sebi su utjelovili sliku Pastira- Boga, koji pazi na svoj narod, svoje stado. Većina tih vođa bili su pastiri ili su bili potomci pastira. U tom smislu, oni su praslika Isusa, Boga koji se utjelovio. Lik pastira bio je blizak Isusu. Cijelo njegovo rodoslovlje jedna je kompendij pastira koje nalazimo u polovici njegovih predaka. Stoga je Isusovo rođenje vezano uz pastire: rodio se u pastirskoj nastambi, u smradu ovčje štale, u ovčinjaku. Pastiri koji su mu se došli pokloniti slika su svih vođa izraelskog naroda u prošlosti; svi su se poklonili Dobrom Pastiru.

Isus koji se rodio u ovčinjaku, doista se ponašao kao dobri pastir nad svojim narodom. U Matejevu evanđelju stoji kako se Isus sažalio nad narodom „jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira“ (Mt 9,36). Tako narod nalazimo u slici stada ovaca koje lutaju bez pastira, nebranjene od napasnika koji vreba na njihov život. U Ivanovu evanđelju kaže kako „ovce moje slušaju glas moj[5]“. Za riječ „slušaju“ u grčkom izvorniku koristi riječ „akouousin[6]“, koja se može prevesti ne samo kao slušati, već i kao razumjeti, pokoravati se, privoljeti, pristati uz koga, ali i slušati i postupati po nečijoj riječi. Time zapravo govori o vjernicima koji se doista hrane njegovom Riječi prije svega, te tu riječ vrše u svom životu. Ne samo da je slušaju, već je unose u svoje postupanje.

Potom ih hrani svojim životom- životom Boga vječnoga (ja im dajem život vječni). Ovdje ne koristi riječ „bios“ za život, jer bi to označavalo jedan biološki smrtan život, već koristi riječ „tzoon[7]“ koji označava jedan život izvan prostora smrtnosti koji se hrani sam sobom, život koji traje neoslabljen- vječni život. Pored toga Dobri Pastir svojem stadu osigurava i sigurnost od navala zla (neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke). Kada govori o tome da neće propasti nikada, misli na vječnu propast, na vječnu smrt (apolonteo)[8], kao da je Isus- Pastir istrgao svoju ovčicu iz ralja smrti. On grabi ovce iz vučjih ralja, i ne dopušta da grijeh zgrabi njegove. Ne dopušta da đavao otme one koje je Bog stvorio za sebe (arpasei, arpatzeo)[9].

Ovčinjak i vrata

Gospodin je svojim životom platio cijenu otimanja čovjeka iz vlasti đavla. Bog se rodio među pastirima, onim nečistim pastirima. Dobri se Pastir rodio među grešnicima. Bog je ušetao utjelovljenjem u živote grešnika kojima su vrata neba bila zatvorena. Stoga i govori: „Ja sam vrata ovcama (…). Kroza me tko uđe, spasit će se, ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti“ (Iv 10,7-9). Isus govori o sebi ne samo kao o Pastiru, već kao i o Vratima neba koja otvara On i samo On svojim ovcama- vjernima koji razumiju, slušaju njegovu riječ i vrše je.

(I ne samo to- svu hranu proviđa sam. Latinski jezik donosi jednu zanimljivu igru riječi. Vrata se na latinskom kaže „ostium, ostia“, dok se za žrtvu koju poistovjećujemo sa pričesti, koristi riječ „hostia“ koja se izgovara jednako kao i vrata. Dobri Pastir tako svojom žrtvom hrani sve one koji kroz njega ulaze u nebo.)

Napomene:

[1] ²⁴ Ali lûk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, ²⁵ Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!

[2] Gospodin je Pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam

[3] Spasi svoj narod i blagoslovi svoju baštinu, budi mu pastir i oslanac navijeke

[4] Pastiru Izraela poslušaj, ti koji vodiš Jakova kao svoje stado

[5] Iv 10,27

[6] ακούω (ž), άκούσομαι, ήκουσα, άκήκοα, ήκη κόειν (άκηκόειν), ήκουσμαι, ήκούσθην, άκου σθήσομαι, ακουστός, 1) čuti; slušati, do čuti, saznati, razumjeti, i gen. i ak. stvari; πατρός τεθνηώτος ο ocu da je umro; τινός τι od koga što čuti, saznati; ακούω τινός λέγοντος čujem nekoga govoriti (na svoje uši); i s ak. i part.: od drugih kao sigurno; s ak. i inf., kad vijest nije pouzdana; οι άκού-οντες slušatelji. 2) slušati koga, uslišati, poslušati, pokoravati se, privoljeti, pristati uz koga; τινός παραγγέλοντος slušati na čiju riječ. 3) zvati se, na glasu biti; κακός ά. drže me za zločesta; ά. κόλαξ zovu me laskavcem; εδ, (άριστα, καλά) ά. na dobru, najboljem sam glasu (ύπό τίνος kod koga); κακώς ά. biti na zlu glasu. 4) med. = akt. II. 4, 331. — Prez. ima često znač. perf.: čuo sam, znam, razumijem

[7] ζωή, ή, jon. ζόη, život, a) način življenja. b) uzdržavanje života, prehranjivanje, την ζόην ποιεϊσθαι εκ τίνος prehranjivati se čim. c) kod Hom. žitak, imetak; ζάω, kontr. ζω, ζης, ζη itd., fut. i aor. rijetko ζήσω, ζζησα, ob. βιώσομαι, έβίων, ep. jon. i poet. i ζώω, ep. inf. ζωέμεν(αι), 1) živjeti, biti na životu. 2) ο neživom: neoslabljen biti, ostajati, trajati, uspijevati

[8] Koristi riječ „apolontein“: άπ-όλλυμι, i -ύω, (i u tmezi), I. akt. tranz., at. fut.-ολώ, aor. -ώλεσα, perf. -όλώλεκα, plpf,-ωλωλέκειν; ktomu jon. prez. 3. plur. άπολλϋσι, fut. jon. -ολέω i aor. ep. άπόλεσσα, 1) upropastiti, uništiti, pogubiti, ubiti, razoriti, zatrti. 2) izgubiti, štetovati, ύπό τίνος po kom. II. med. intr. άπ όλλυμαι i -ύο-μαι, at. fut. -ολοϋμαι, aor.-ωλόμην, perf. Ζλωλα; k tome ep. aor. άπόλοντο, opt.-ολοίατο, iter. -ολέσκετο, 1) propasti, poginuti, umrijeti, nestajati, iščezavati; sa mnom je svršeno, gotov sam. (isti korjen riječi ima i ime boga Apolona, boga proricanja sudbine. Kada se shvati kako je proricanje najčešće bilo vezano uz usud, jasno je kako i taj bog nije navješćivao radost, nego često propast)

[9] αρπάζω, at. fut. -άσομαι i -άσω (α), aor. ήρπάσα, perf. ήρπακα itd.; ep. (i jon ?) αρπάξω itd., grabiti, ugrabiti, odnijeti, plijeniti, otimati, robiti; brzo zauzeti; τινά μέσον koga oko pasa pograbiti; preteći; osujetiti, πεΐραν pokušaj