Nedjeljno evanđelje: Dijalog s Braniteljem (3)

Ideje i sjeme

Zbog čega Bog šalje svoga Duha da prevodi njegovu volju u nama? Zbog čega želi osposobit naša srca da shvaćaju Riječ? Vratimo se na ideje. Ideja je nešto što se javi u čovjeku (i u Bogu), što nije statično. Ideja je živa u živom čovjeku i razvija. U Bogu je još življa: ideja postaje Riječju i stvarnošću koja se razvija u povijesti. Kako se mijenja život koji je Bog stvorio, kako se mijenja čvojek koji je udaren grijehom, mijenja se i njegovo shvaćanje života i lako je moguće da se čovjek dezorjentira u odnosu na Boga. Pogubi se malo zbog grijeha koji ga zbunjuje, okreće od Boga i čini da pomisli kako je samodostatan, kako je čovjek bog sam sebi, kako mu Bog nije potreban.

Jedan grešan način života s lakoćom utječe na čovjeka na način da njegovo shvaćanje života ne prati Božju volju. Ta Božja volja rasipa se u svijet po Riječi, a ideje koje se rasiplju u život su poput sjemena koje se najprije posije, a potom mu treba vremena da proklijaju u pravo vrijeme, da se razviju i narastu do mjere u kojoj daju plod.

Sjetimo se sada prispodobe o sijanju sjemena: „Gle, iziđe sijač sijati. ⁴ I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵ Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. ⁶ A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. ⁷ Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. ⁸ Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk[1]“. Isus je ovu prispodobu pojašanjavo učenicima preko Riječi Božje. Ona je sjeme Božjih ideja, Božje volje, Božje ljubavi koje sije Bog po svojoj Riječi. I neko sjeme donese plod, a drugo ne. Učenici nisu dobro razumjeli prispodobu, a nisu razumjeli ni zašto ljudima govori u prispodobama pa su molili Isusa da im je pojasni: „Zašto im zboriš u prispodobama?[2]“

Isus im pojašanjava kako najprije samo njima- njegovim učenicima govori otvoreno, ali ljudima to ne čini. Ne daje otvoreno ljudima zbog njihova načina života koji je udaren grijehom. Takav način života lako može učiniti da se i Riječ shvati krivo; da se shvati onako kako to čovjeku odgovara, kako to odgovara njegovoj vlastitoj koristi, a ne sukladno istini. Stoga nastavlja govor o ljudima citirajući proroka Izaiju: „Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! ¹⁵ Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.[3]“

Drugi, puno bitniji razlog jesu apostoli i ono što će Isus ostaviti njima u baštinu. Na pitanje zbog kojeg razloga govori u prispodobama ljudima, Isus pojašanjava kako će apostoli dobiti sve što je potrebno da bi se Riječ Božja jasno tumačila: „Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.[4]“ Shvatimo li ove riječi u kontekstu slanja Duha Svetoga nad apostole, razumjet ćemo kako će upravo oni najprije dobiti taj veliki dar s neba, tog Prevoditelja Božje Riječi kako bi jasno govorili o Bogu. Apostoli će dobiti Prevoditelja koji će sjeme Riječi Božje tumačiti razumljivo ljudima i životu kojeg žive. Tumačit će na način da se neće otklanjati od Istine niti od volje Božje za čovjeka, a volja Božja je spasenje kao jedna ponuda Boga čovjeku, koju čovjek u svojoj slobodi može odbiti ili prihvatiti.

Gorušičino zrno

Duh Sveti tumačit će ideje Boga onako kako treba da bi Riječ Božja dala ploda u svakome tko želi spasenje. Ideje koje se razvijaju u sebi, trebaju nekoga tko će smisao koji donose protumačiti, pojasniti, osvijetliti u sadašnjem trenutku. Ovaj trenutak je bitan za razumiejvanje djelovanja Duha. Naime, zamislite da neke ideje iz današnjice, primjerice o bežičnom prijenosu govora i slike, izložite pred tisuću godina. Što bi vam ljudi kazali na to? Zasigurno da ste ludi ili, u najboljem slučaju poluludi sanjar. Ne biste svoje ideje mogli protumačiti. Nikome ne bi bile jasne kao danas, jer se za razvoj sjemena vaših ideja nisu stvorili uvjeti za klijanje, za donošenje ploda. U najboljem slučaju, te bi ideje hibernirale u vama.

No, kada govori o sjemenu Riječi Božje, Gospodin odmah daje i okvir unutar kojeg će se to sjeme razvijati i dati ploda. U nastavku prispodobe o sijaču i sjemenu, Isus donosi drugu prispodobu o gorušičinu sjemenu: „Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. ³² Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.[5]“ „Čovjek“ koji sije ovo zrno jest sam Sin Božji- Isus Krist. On ga sije na „svojoj njivi“. O kojoj je njivi riječ?

Za razumjeti ovo pogledajmo malo u Knjigu proroka Ezekijela koji je govorio o novom kraljevstvu Izraela u kojem će zemlja biti podijeljena tako da na njoj vlada mir. Na vrh gora izraelovih, iznad svega bit će sagrađen novi Dom, novi Hram: „A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit će najsvetija svetinja.[6]“ Ono što će izrasti iz sjemena Božje Riječi izdići će se iznad svega. Povrće stoga predstavlja sve ono što čovjek napravi, što je nedostatno za sviju. Naprotiv, sjeme gorišičino, maleno i nevidljivo kao ideja u čovjeku, raste iznad svega što je potrebno za sebične čovjekove potrebe, što čovjek ne može ili ne želi dijeliti. Raste u stablo na kojem sve ptice nebeske mogu pronaći odmorište i ugnijezditi se na njemu.

Sjeme gorušičino je sjeme Riječi Božje, sjeme kraljevstva Božjeg koje raste i razvija se u svakom čovjeku. Sjeme gorušičino jest novi Hram iz kojeg se razvija Crkva. Sjetie se Isusovih riječi: „Srušite ovaj Hram i ja ću sagraditi novi za tri dana“. Govoreći o sjemenu gorušičinu Isus je govorio o Crkvi koja će iz Njega nastati, o novom Domu Gospodinjem. To sjeme koje je On posijao potrebno je vode da bi Riječ, kraljevstvo raslo u čovjeku, da bi čovjek razumio srcem što Bog želi od njega. Sjeme Riječi u čovjeku je potrebno žive vode- Duha Svetoga. Zato Ezekijel nastavlja: „Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, (…).  ⁹ I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok. ¹⁰ I ribari će ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit će se mreže; i bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. ¹¹ A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol. ¹² Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.[7]“

Kada govori o gorušičinu zrnu, govori o Crkvi, novom Jeruzalemu u kojem će čovjek moži naći sve potrebno za svoje spasenje. U kojem će naći izvor Žive Vode, Duha Svetoga, koji će svemu davati život. Na granama gorušičina stabla sve ptice- sav svijet, bez obzira na podrijetlo naći će prostor za sebe.

Ezekijelove riječi neodoljivo podsjećaju na Knjigu Otkrivenja u kojoj se govori o Crkvi- Novom Jeruzalemu: „I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zála konačnih te progovori sa mnom: »Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!« ¹⁰ I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, ¹¹ sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu (…)[8]“ Gorušičino zrno izraslo je vrh svih stabala, Crkva je izrasla vrh svih gora, iznad svega. Ona je Novi Jeruzalem u kojoj nema Hrama, jer Hram je sam Gospodin: „Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! ²³ I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! ²⁴ Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. ²⁵ Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. ²⁶ U nj će se donijeti slava i čast narodâ. ²⁷ Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.[9]“ Crkva- Novi Jeruzalem mjesto je slave Božje iz koje se izlijeva rijeka života- Duh Sveti na sve one koji žele čuti Riječ Božju i vršiti je u svom život. Duh Sveti koji će prevoditi Riječ u život čovjeka: „I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. ² Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. ³ I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati ⁴ i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. ⁵ Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.[10]“

U tom Novom Jeruzalemu progovaruju Isus i Duh Sveti kojeg je poslao ljudima: „Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.« ¹⁷ I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!« Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava![11]“

Duh Sveti samo u Crkvi oživljava riječi Otkrivenja: „Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. ⁴ I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.« ⁵ Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: »Evo, sve činim novo!« I doda: »Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.« ⁶ I još mi reče: »Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. ⁷ To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin.[12]“

[1] Mt 13,3-8

[2] Mt 13,10

[3] Mt 13,14-15

[4] Mt 13,11

[5] Mt 13,31-32

[6] Ez 43,12

[7] Ez 43,1.9-12

[8] Otkr 21,9-10

[9] Otkr 21,22-27

[10] Otkr 22,1-5

[11] Otkr 22,16-17

[12] Otkr 21,3-7