Autor: Stacy Liberatore za Dailymail.com
Arheološko otkriće na mjestu gdje se vjeruje da je Isus pokopan moglo bi pružiti nove dokaze koji podupiru biblijska izvješća o tome. Istraživači su otkrili ostatke drevnog vrta ispod temelja Crkve Svetoga groba u Jeruzalemu za koje kažu da je u skladu s Evanđeljem po Ivanu. Ivan 19:41 glasi: ‘A na mjestu gdje je bio razapet bio je vrt; a u vrtu novi grob, u koji još nikada nije bio položen čovjek. Tamo su položili Isusa.‘
Grupa znanstvenika sa Sveučilišta Sapienza u Rimu analizirala je biljne ostatke s nalazišta i datirala ih u pretkršćansko doba, smjestivši ih u vrijeme Isusova raspeća i pokopa. Povjesničari općenito datiraju njegovu smrt oko 33. godine. Francesca Romana Stasolla, vodeća arheologinja, rekla je za The Times of Israel: ‘Evanđelje spominje zelenu površinu između Kalvarije i grobnice, a mi smo identificirali ta kultivirana polja‘. Ovo otkriće pridonosi tekućoj raspravi o mjestu Isusova pokopa. Mnogi znanstvenici podržavaju Crkvu Svetog groba kao to mjesto, navodeći prisutnost grobnica uklesanih u stijene iz prvog stoljeća. Drugi tvrde da vrtna grobnica, još jedno drevno grobno mjesto u Jeruzalemu, bolje odgovara biblijskim opisima.
Iskapanja su započela tijekom renoviranja crkve 2022. godine, no znanstvenici su nedavno pronašli dokaze koji ‘pokazuju prisutnost stabala maslina i vinove loze od prije oko 2000 godina.‘ Međutim, tek trebaju dovršiti testiranje metodom radioaktivnog ugljika koje se provodi kako bi se odredila starost uzoraka mjerenjem raspada izotopa ugljika-14 (14C). Ugljik-14 apsorbira se u tkivo nečeg što je već mrtvo, uključujući biljke, i mijenja se tijekom vremena, što omogućuje znanstvenicima da izračunaju točno vrijeme života tog bića.
Mjesto na kojem se nalazi Crkva Svetog groba svake godine posjeti oko četiri milijuna posjetitelja. Crkva, čiji promjer prelazi gotovo 5400 stopa, izgrađena je na vrhu rimskog hrama posvećenog božici Veneri 335. godine. Izgradnju je naručio rimski car Konstantin I., a tijekom pretvorbe hrama u crkvu, otkrivena je grobnica za koju se vjeruje da pripada Isusu koji je umro prije gotovo 300 godina.
Prema Stasolli, skriveni slojevi ispod poda crkve otkrili su nove detalje o povijesti drevnog Jeruzalema. ‘Crkva stoji na kamenolomu, što ne iznenađuje jer se veliki dio starog grada Jeruzalema nalazi na kamenolomu‘, kazala je za The Times of Israel. “Kamenolom je bio aktivan već u željezno doba. Tijekom iskapanja pronašli smo keramiku, svjetiljke i druge svakodnevne predmete koji potječu iz tog razdoblja. Podignuti su niski kameni zidovi, a prostor između njih bio je ispunjen zemljom’, rekla je Stasolla. ‘Arheobotanička otkrića bila su posebno zanimljiva za nas u svjetlu onoga što se spominje u Evanđelju po Ivanu, za čije se podatke smatramo kako ih je napisao ili prikupio netko tko je bio upoznat s Jeruzalemom u to vrijeme.‘
Osim u poljoprivredno zemljište, drevni kamenolom također je prenamijenjen u groblje s grobnicama uklesanim u stijene. Stasolla je sugerirala da je Konstantin znao koja je grobnica Isusova i kako je sagradio crkvu na vrhu kako bi je izolirao od okolnih ukopa. Tim znanstvenika otkrio je također kružnu mramornu bazu ispod svetišta koja okružuje ono za što se vjeruje da je Isusov grob. Provest će još testova kako bi utvrdili starost i podrijetlo mramora.
U srpnju 2024. godine arheolozi Austrijske akademije znanosti (OeAW) objavili su ‘senzacionalno’ otkriće u crkvi Svetoga groba. Pronašli su oltar koji je nestao kada je crkvu zahvatio požar 1800-ih. Kamen, osam stopa dugačak i pet stopa širok, bio je ukrašen ukrasima od vrpce napravljenih u skladu sa rimskom praksom tijekom srednjeg vijeka i s jasnim oznakama koje navode istraživače da vjeruju kako je oltar posvećen 1149. godine. Ploča je pronađena unutar crkve, ali je prednji dio bio prekriven grafitima turista. Istraživači su sumnjali da je to razlog zbog kojeg je stoljećima sve prošlo neopaženo.
Međutim, neobični ukrasi na strani okrenutoj prema zidu doveli su istraživače do takozvane ‘Cosmatesque’. ‘Ovu posebnu proizvodnu tehniku ukrašavanja mramorom prakticirali su isključivo cehovski majstori u papinskom Rimu, koji su tu vještinu prenosili s koljena na koljeno. ‘Obilježje ove tehnike bila je sposobnost njezinih majstora da velike površine ukrase malim količinama dragocjenog mramora. U srednjovjekovnom Rimu mramor se uglavnom strugao s drevnih zgrada, što je prisililo kozmatske majstore da optimiziraju mramor koji god su mogli pronaći. Njihovo je rješenje bilo spojiti male komadiće mramora s najvećom preciznošću, pričvrstiti ih na takav način da se stvore složeni geometrijski uzorci i blistavi ukrasi.‘
Smatra se da su pape iznimno cijenile kozmateskna umjetnička djela, ali je rijetko koje pronađeno izvan Rima. Izvan Italije postoji samo jedno djelo pohranjeno u Westminsterskoj opatiji. ‘Kozmatski oltar koji je sada ponovno otkriven u Jeruzalemu također je morao biti izrađen uz papin blagoslov‘, rekli su istraživači. ‘Poslavši jednog od kozmateskih majstora u Jeruzalemsko Kraljevstvo da izradi novi glavni oltar u najsvetijoj crkvi kršćanstva, Papa je zapravo time podržao pravo kršćanstva na grad.’