iz pera Francisce Javier del Valle: Desetnica Duhu Svetom
Consideracion za dan 4.
Božanski učitelj poučava nutrinu duše u posebnoj školi onima koji to zatraže i koji žarko žele Učitelja (…). On u svojoj školi najčešće ne poučava riječima: rijetko govori, tek pokoji put u početku; a izvršava li se dobro ono što je naučeno od Njega, može pokoji put nešto i kazati, ali rijetko, rijetko, i to samo kako bi nam očitovao svoju naklonost. I to je kada se vrši na dobro neka stvar, jer cijela se njegova škola vodi prema tom vršenju dobra. Naprotiv, kada se ne vrši dobro; stvar se zaključuje; škola se zatvara i ne otvara se više. Premda ta škola poučava u dubini duše, ne može netko u nju ući, ako mu to ne dopusti Učitelj, jer iako čovjek želi ući, niti zna kako će ući, niti to može sam. Jedino što može jest ostati u sebi, ne izići iz sebe, već ostati pred vratima srca i pred njim plakati zbog svoje greške (…).
U početku u školi se šuti, tolerira sve i ne kažnjava se nitko, jer kako je to škola ljubavi, puno se suosjeća s čovjekom, jer Učitelj vidi što mi sami ne znamo, i nikada od nas ne traži niti želi ono što sami nismo u stanju. Njegov način pouke ide preko jednog jasnog i prelijepog svjetla koji On stavlja u razum (…).
„No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi” (Iv 16,13).
Kada duša pristane vršiti ono što je u skladu s istinom kojoj se poučava, zajedno sa svjetlom o kojem smo pisali, daje joj se nešto poput strijele u volju i kada je svojom voljom primi, ta se duša osjeća zapaljenom žarom ljubavi Božje (…).
U ovoj školi se čini kao da se udiše mudrost i spoznaja, i sva ta mudrost i spoznaja donose vlastito znanje u kojem se nalazi sve ono o čemu se duša poučava. I dokle god jedna lekcija ne „sjedne” potpuno u dušu, ništa se drugo ne poučava, sve druge lekcije otpadaju, i sve dok istina o kojoj se daje lekcije na pusti korijene u duši, na nastavlja se sa daljnjim instrukcijama.