PARIZ, LONDON? DA! ALI, NE U SNU NEGO U JAVI!

Nakon mnogo uloženog truda i odličnog plasmana na natjecanjima iz vjeronauka,don Ivan nas je ovo ljeto iznenadio viješću o nagradnom putovanju u Pariz i London. Nagrađeni su državni prvaci, prošle dvije godine, olimpijci: Anđela Merčep, Anamaria Đerek,Leonardo Budimir,Filip Tomičić,Katarina Matić,mi,dvije sestre te Krešimir Domazet, koji nije bio na vjeronaučnoj olimpijadi,ali je trostruki ministrantski prvak u znanju u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Dugo smo čekali,ali vrijedilo je.Išli smo pod budnim okom Maje koja se brinula za sve nas.Naša avantura započela je u srijedu,3.9 kada smo se našli u zračnoj luci Resnik.Neki su bili uzbuđeni i nervozni zbog zaboravljenih stvari,a neki pospani s obzirom na to da je bilo 5h ujutro.Većini je to bilo prvo putovanje zrakoplovom pa je uzbuđenje bilo jos veće kada smo se ukrcali.U Zagrebu smo presjeli na avion za Pariz,gdje smo stigli oko 10:30 na aerodrom Challes de Gaule.Kada smo izišli iz aviona,nismo mogli vjerovati.To je bio pravi mravinjak.Stalno smo morali paziti jedni na druge kako se netko ne bi izgubio. Vlakom smo došli do grada,a onda je uslijedila šetnja koju ćemo zasigurno svi pamtiti. Kad nam je vodič rekao da moramo hodati 40-ak minuta do hostela, i to s koferima,svima nam se smučilo.Bilo je smijeha i zezancije na svačiji račun,pogotovo jer su nam svima ispadali koferi od umora.Kada smo napokon došli i odmorili se,krenuli smo u razgledavanje predivnog Pariza.Htjeli smo dobro iskoristiti lijepo vrijeme i sunčan dan,pa smo se odlučili popeti na Eiffelov toranj.Imali smo sreće i nismo dugo čekali u redu za karte.Kada smo se popeli na 3 kat,imali smo osjećaj kao da smo na vrhu svijeta.Neki su nazdravili šampanjcem,dok su drugi uživali u pogledu i fotografiranju Pariza.Puni dojmova već nakon obilaska samog Eiffelovog tornja,bili smo žedni i gladni te smo na brzinu odlučili kupiti sokove i vodu kako bi izdržali jos malo.A naravno,to nebi bilo to da se Filipu nešto nije dogodilo.Naime,ostavio je torbu s dokumentima na štandu i to je shvatio tek nakon 5-10 min hoda.Srećom,prodavač je spremio torbu na sigurno pa smo svi odahnuli. Krenuli smo prema Mc’Donaldsu gdje smo demokratski odlučivali o nastavku razgledavanja, budući da je svatko od nas imao svoje želje.Odlučili smo prošetati do Trocadera,s kojeg se pruža najbolji pogled na Eiffelov toranj.Nakon fotografiranja i uživanja u prekrasnom pogledu,bilo je rano za odlazak u hostel.Otišli smo do Slavoluka pobjede,i nakon polusatnog nagovaranja,prošetali duž cijelih Elizejskih poljana.Kada smo došli na kraj,nitko nije primijetio da smo hodali gotovo 2km! Tada smo već bili umorni te smo otišli do prve postaje metroa.Nakon što smo svi podijelili dojmove poslije prvog dana,otišli smo na spavanje kako bi bili spremni za nove avanture.Jutro nam je bilo jako užurbano,a dan pomno isplaniran.U kuhinji za doručkom sprijateljili smo se sa gostima iz Japana i Novog Zelanda.Nakon lijepog početka dana,krenuli smo prema Montmartreu i predivnoj bazilici Srca Isusova-Sacre Coeur koja nas je ostavila bez daha.Poslije obilaska “bijele crkve”krenuli smo prema Place de Theatre i divili se slikarima koji svoja djela prodaju izravno sa štafelaja.Slikali smo se i na mjestu gdje se proslavila jedna od najboljih Francuskih pjevačica,Zaz.Prošli smo kroz Rue Royal i vidjeli slavnu kuću Ladure-mjesto na kojem su se poceli izradivati prvi macaronsi. Sa Place de la Concorde otišli smo u vrtove koji okružuju slavni muzej Louvre. Bili smo poprilično umorni pa smo jednoglasno odlučili kako ćemo malo odmoriti.Ali kada smo sjeli,uspavali smo se i jedina sljedeća opcija je bio hostel.Nakon odmora,prošetali smo do gradske vijećnice i slavne Notre Dame de Paris.Oduševila nas je svojom raskoši izvana i iznutra,i prekrasnom atmosferom koju smo i sami mogli doživjeti kada smo ušli unutra.Nakon posjeta katedrali,kao da smo svi oživjeli.Uslijedila je ležerna šetnja ulicama Pariza,sve do Latinske četvrti i sveučilišta Sorbonne.Poslije tako zanimljivog dana zaslužili smo odmor,a posebice zbog onoga što nas je čekalo sutra.Jutro u Parizu već nam je postalo “rutina”.Nakon francuskog doručka,metroom smo otišli do Pariške opere jer,san je svakog glazbenika makar vidjeti je uživo.(a takvih je bilo među nama).Uslijedio je posjet Louvreu koji nam se svima urezao u pamćenje.Prvo smo čekali u redu dobrih pola sata,što je bilo iznenađujuće malo s obzirom na rijeke ljudi koje su bile iza i ispred nas, a zatim smo se nekako snašli i pronašli put do slavne Mona Lise.Neki od nas su očekivali više,dok su drugi bili zadovoljni.Vidjeli smo još mnogo djela poznatih umjetnika,ali kraj jednog smo se posebno zaustavili.Filip je vidio sliku koja je prikazivala čovjeka s izraslinom na nosu.Naravno,pretpostavljate što se dogodilo.Dotaknuo je sliku i pretvarao se da pokušava odstraniti izraslinu.Svi smo prasnuli u smijeh…Uslijedio je posjet Notre Dame koji je na neki način obilježio naše putovanje.Dan prije,kada smo posjetili slavnu katedralu,saznali smo da je baš na ovaj dan izlaganje i ljubljenje Kristove krune.To nikako nismo htjeli propustiti jer se takva jedinstvena prilika ukaže jednom u životu.Došli smo ispred Notre Dame i čekali u redu dok nismo ušli i zauzeli svoja mjesta u klupama.Kada je kruna bila izložena,obuzeo nas je osjećaj sreće i mira.Tri sata smo strpljivo čekali taj predivan trenutak,i dočekali.Kada smo poljubili krunu,osjećaj je bio neopisiv,predivan.Koljena su klecala,ruke se tresle,oči suzile…Nakon izlaska iz katedrale svi smo bili ispunjeni i sretni.Htjeli smo otići do muzeja Orsay ali je već bio zatvoren.Prošetali smo do mosta s katancima,mahali ljudima na brodu i nasmijali se kao nikad u životu.Otišli smo na večeru,te u obližnju samoposlugu kako bi obnovili zalihe hrane i vode.Ujutro smo trebali ranije ustati,ali nismo baš gledali na sat tako da smo zaspali kao i inače,nadajući se da ćemo se ujutro probuditi na vrijeme.Ustali smo se ranije nego inače jer je naš vlak za London polazio u 8.15 ujutro.Kakva je to strka bila!Svatko je spremao svoje stvari i provjeravao ne bi li mu što ostalo,mada nikome nebi smetalo da je što ostavio u Parizu.Krenuli smo iz hostela nakon brzinskog doručka i putem se opraštali od Pariza.Naravno i ovoga je puta bilo “nemirnih kufera” koji su se stalno prevrtali i zbog toga smo često stajali na putu.Kada smo došli na kolodvor očekivali smo brzinsku rutinsku kontrolu,pa ukrcavanje.Ali,ne.Došli smo prerano na kolodvor,čak sat vremena prije polaska,pa smo vrijeme kratili u poprilično udobnim stolicama čekaonice slušajući pjesme,čitajući i pričajući viceve.Kada smo napokon ušli u vlak i smjestili se,napokon smo krenuli.Bili smo prilično uzbuđeni jer činjenica da ćemo putovati tunelom ispod mora nikoga nebi ostavila ravnodušnim.Uzbuđenje i energija polako su počeli opadati,umor je ipak prevladao.Samo je bilo pitanje tko ili što će nas probuditi jer se sami sigurno ne bismo probudili.I naravno,ulaskom u tunel osjetili smo strašnu bol u ušima(zahvaljujući promjrni tlaka)koja nas je probudila i otjerala san.Nakon jednosatne vožnje Engleskom stigli smo do Londona.Grad različitosti,grad ljubaznih ljudi,grad prekrasnih znamenitosti…sve je to London.Ulaskom u poznati metro tzv. underground započelo je naše razgledavanje Londona.Otišli smo do hotela ostaviti prtljagu,obavili smo kratkotrajni shopping suvenira,te ručali.Naša dugotrajna šetnja je počela.Prvi na popisu želja je bio Tower of London,prekrasna utvrda usred Londona sa ne tako bajnom poviješću(u srednjem vijeku je to bio zatvor i mnogo je ljudi unutar tih zidina gubilo živote).Odmah do Tower of London-a protječe rijeka Temza,a na njoj je upravo sagrađen najpoznatiji most u Londonu-Tower Bridge.Prošetali smo se preko mosta i šetnju nastavili sve do Hyde Parka.To je definitivno najljepši park u Londonu,a i najposebniji.Naime,običaj je hranjenje vjeverica kojih u tom parku ima jako puno.Naravno,nismo mogli odoljeti pa smo ih i mi nahranili,a one su nam uzvratile preslatkim prizorima.Napravili smo mali predah u parku,na mjestu gdje smo mogli utažiti žeđ,a pridružila nam se i jedna vjeverica koja je kao i mi nakon obroka poželjela malo vode,pa je počela piti iz male lokve pored fontane.Taj trenutak smo iskoristili za fotografiranje,dok je ona,neobazirući se,uživala u piću.Nakon toga,već poprilično umorni,ali i puni uzbuđenja zbog samo dolaska u London,nastavili smo naše razgledavanje koje je ubrzo doživjelo svoj vrhunac.Između mnoštva stabala i drvoreda koji su nam skrivali pogled,ugledali smo mali dio Big Bena,ali i dovoljno velik dio da nam da snage da ubrzamo hod kako bismo ga što prije cijelog vidjeli.Naravno ne smijem izostaviti ni Buckinghamsku palaču ni Westminstersku opatiju koje su nas također zadivile svojom raskoši.Slijedećih pola sata iskoristili smo za fotografiranje znamenitosti,ali i za selfie,naravno.Prošetali smo nakon toga do ulice pune suvenirnica,jer bilo je tu još neprekriženih stvari na našim popisima suvenira,pa smo tu trošili posljednje funte,naravno trebala je ostati i još koja funta za kavu u Starbucksu ili ručak u Burger Kingu.Nakon završene kupovine krenuli smo prema stanici metroa i usput stali na najpoznatiji trg u Londonu,Trafalgar i vidjeli smo Parlament.Nakon umornog,ali i zanimljivog dana valjalo je nešto i pojesti,pa su nas Maja i vodič odveli u talijanski restoran.Domaćini su bili jako ljubazni,a hrana izvrsna.Kada smo napokon došli u hotel trčkarali smo iz sobe u sobu da vidimo tko je kakvu sobu dobio i da izmjenimo dojmove tokom cijelog putovanja.Iako smo se trebali ustati jako rano,nismo baš tako rano i zaspali jer ipak je to bila zadnja večer putovanja.Tako smo se mi zabavljali dok netko nije rekao da je kasno i da bi trebali barem malo odspavati.Jutro je počelo “laganini”,ali ubrzo se pretvorilo u pravu zbrku.Neki od nas su malo duže spavali,pa smo ih morali pričekati da doručkuju.Za to vrijeme smo mi spremali preostale stvari i odjeću koji su još uvijek bili izvan kufera.Kada smo napokon krenuli,hodali smo do stanice autobusa,naravno s kuferima,ali dogodilo nam se ono najgore.Gledamo u autobus,trebamo samo još par koraka napraviti da bi došli do njega,ali on u tom trenutku krene.Da,zakasnili smo.Mi smo bili živčani iako se to baš na nama i nije vidjelo zbog umora.Vodič je oprezno gledao u smjeru odakle bi trebao doći slijedeći bus da ne bi opet zakasnili.Kada je došao i kada smo se napokon smjestili,vožnja do aerodroma je mogla početi.Slijedeća dva sata su bila dva sata uživancije.Autobus je bio „svemirski“,s 5 zvjezdica.Kratili smo vrijeme uglavnom slušajući glazbu,ali bilo je i onih koji su zadrijemali.Sam dolazak na aerodrom značio je početak novih nevolja.Čim smo izašli iz autobusa i krenuli prema ulazu začuo se glas:”Stanite,nema Leovog kufera!”Svi smo se okrenuli u isto vrijeme i ugledali vodiča i Lea kako panično traže kufer,koji kao da je u zemlju propao.Ali,srećom nakon kratkotrajne potrage shvatili su da nisu dobro provjerili u bunkeru autobusa,pa se ispostavilo da je njegov kufer bio skroz na kraju(crne je boje,pa se “stopio” s bojom bunkera).Napokon smo ušli u zgradu aerodroma i uspješno se prijavili,kuferi su prošli kontrolu,ali ne i mi.Neki od nas su morali na dodatno pretraživanje jer smo “pali na testu”,drugim riječima na kontroli smo imali neki od metala koji nisu bili dozvoljeni.Ali srećom(ili nesrećom,jer smo opet kasnili)to su bili samo mali metalni dijelovi na starkama.I došao je taj trenutak,oproštaj od Londona i ulazak u avion.Bili smo sretni zbog povratka kući,ali istovremeno i tužni jer je putovanje gotovo.Ali,svemu dođe kraj.U avionu smo kao i uobičajeno kratili vrijeme čitajući,pričajući i spavajući,naravno.Nakon 3 sata leta kroz prozor su se počeli nazirati otoci,a to je bio znak da smo blizu.Uzbuđenje je raslo.Nekih 15-ak minuta je  bilo potrebno za slijetanje,a onda,onda smo napokon sletili na hrvatsko kopno.Slijedio je uobičajen protokol kao i na svakom aerodromu.Preuzimanje kufera i pregledavanje putovnica i osobnih dokumenata.A nakon toga ponovno sastajanje s roditeljima nakon 5 dana bez njih,mada ne vjerujem da su ikome falili.Ha,ha!,Poslije toga svi smo krenuli svojim kućama.Iako smo tijelom bili u Hrvatskoj,naše misli još uvijek su čekale svoj avion za povratak,ostale su u Londonu.Već sutradan smo se trebali vratiti svojim svakodnevnim obvezama i naravno,školi. I na kraju,pozdrav i zahvale svima na zabavnom i neponovljivom putovanju,Maji koja se brinula za nas tih 5 dana,i naravno don Ivanu koji nam je omogućio ovo nezaboravno putovanje.

Tonka i Ivana Alduk