Isus na svom putu ulazi u Betaniju u kuću svojih prijatelja Lazara, Marije i Marte. Betanija je mjesto smješteno na istočnim obroncima Maslinske gore, mjestu gdje će započeti Isusova muka, na putu prema Jerihonu, udaljena dva-tri kilometra od Jeruzalema. Zajedno s Betfagom, bilo je to posljednje počivalište za putnika koji su iz Jerihona hodili u Jeruzalem.
Sam naziv mjesta vjerojatno dolazi od starog naziva koji se spominje u Pismima: Ananija (Usp. Neh 11,32). Bilo je to mjesto naseljavanja Benjminovaca nakon progonstva iz Babilona. Kasnije je tom imenu dodan prefiks „Bet“ što znači kuća, pa bi se ime doslovno prevelo kao „Kuća Ananijeva“. Ime Ananija znači „Bog je milostiv“ ili „Bog je pokrio“, pa bi smo izvorno mogli mjesto nazvati „Kuća Božjeg milosrđa“ ili „Kuća u kojoj je Bog milostiv“. U toj je kući Gospodin boravio u nekoliko navrata, a najpoznatiji je slučaj kada je, prije svoga ulaska u Jeruzalem, uskrsnuo Lazara. Stoga od ranih vremena kršćanstva, grobnica Isusovog prijatelja Lazara bila je središte pobožnosti, a u četvrtom je stoljeću tamo izgrađeno i svetište. Bizantinsko ime za mjesto, “to lazarion”, korijen je arapskog naziva za Betaniju, Al-Azariya ili Al-Eizariya. Svi tragovi same kuće su nestali.
Ime dobiva drugačija značenja u bibliskim tumačenjima i prevodi se dvojako: na hebrejskom jeziku Betanija se prevodi kao „Mjesto smokvina drveta“, dok na aramejskom „Mjesto boli“. Smokva je za Židove imala duhovni značaj rajskog drveta- drveta spoznaje ili znanja. Tako je Gospodin i Natanela pronašao pod smokvom- pod drvetom duhovne spoznaje. Povežemo li hodočasnički itinerarij Isusa koji je u Jeruzalem ulazi od strane Jerihona, možda ćemo jasnije shvatiti i njegov put u Jeruzalem, kao i Betaniju. Naime, Jerihon dobiva ime iz korijena „Jaar“, što znači „mjesec“. Riječ je o slici tame noći u kojoj jedino svjetlo dolazi od mjeseca- svjetlo koje je oskudno i nije dostatno za vidjeti jasno stvari. To je zapravo slika smrti. Pored toga, Jerihon se nalazi u depresiji, na mjestu prema Mrtvom moru u kojem nema života. Sve su to slike smrti i smrtnoga života u depresiji zemlje.
S druge strane, Jeruzalem je bilo mjesto Isusova uskrsnuća. Tako ovaj hod od Jerihona prema Jeruzalemu podsjeća kako onaj koji hodi za Isusom, ima biti izbavljen od zemaljske smrtnosti i uskrsnut. To se najbolje očituje u slici Lazarova uskrsnuća: Isusov prijatelj je uskrsnuo. Doista, onaj koji je Isusov prijatelj će uskrsnuti!
Uskrsnuće, koje je događaj spoznaje Božje volje za čvojeka, uvijek prolazi kroz Isusovu bol. Istinska spoznaja o životu, o onom životu kojeg Bog želi za čovjeka, uvijek prolazi kroz Isusovu muku i njezine plodove. Prolazi kroz iskustvo križa, kroz patnju u kojoj se čovjek suobličava Bogu. Tako i Betanija predstavlja susret istinske spoznaje i boli koja ne može zaobići čovjeka u ovom životu koji želi u raj.