Primanje sakramenta potvrde

Caitlin Bootsma – objavljeno 22. ožujka 2025.

Preneseno iz:

https://aleteia.org/2025/03/22/more-us-dioceses-lowering-age-to-receive-confirmation

Sve više biskupija u SAD-u snižava dob za primanje sakramenta potvrde

Mnogi katolički tinejdžeri sakrament potvrde doživljavaju kao obred prijelaza dok odrastaju u Crkvi. Međutim, kako mnoge biskupije diljem Sjedinjenih Država snižavaju dob u kojoj djeca primaju sakrament, ovo se shvaćanje polako počinje mijenjati. Tako je nedavno, u siječnju, Nadbiskupija Baltimore spustila dob na 9 godina .

Promjena je odjek podsjetnika pape Franje da krizma nije “sakrament odlaska” iz Crkve.

“Norma” u američkim biskupijama posljednjih desetljeća bila je da mladi katolici prime ovaj sakrament inicijacije tijekom adolescencije, otprilike u dobi od 14 do 16 godina.

Ipak, Kanonsko pravo ne navodi tinejdžerske godine. Umjesto toga kaže kako se sakrament treba dijeliti “u dobi po vlastitom nahođenju”. Laički rečeno, to bi se moglo smatrati ekvivalentom dobi razuma, već sa 7 godina.

Naime, prije se krizma primala u mnogo mlađoj dobi nego danas. Trenutno se krizma obično prima kao treći sakrament inicijacije (nakon krštenja i prve pričesti), ali tradicionalno se primala prije prve svete pričesti.

Godine 1910. papa Pio X. proglasio je da se prva pričest može primiti u dobi razuma (oko 7 godina). Ova promjena dovela je do postupne promjene u redoslijedu sakramenata, pri čemu je potvrda na kraju postala treći od tri sakramenta inicijacije. S ovim pomakom došlo je do promjene u percepciji, pa čak i do nekih pogrešnih predodžbi, kao što je papa Franjo duhovito aludirao referirajući se na ideju da, kada tinejdžer primi krizmu, on je “diplomirao” i vrijeme formacije u Crkvi je prošlo. U nekim dijelovima svijeta, poput Meksika, dojenčad se potvrđuje na krštenju, a u istočnim Crkvama dojenčad prima sva tri sakramenta inicijacije, s euharistijom koja se daje kao kap posvećenog vina na jezik.

Biskupov izbor

Točna dob za krizmu spada u nadležnost svakog mjesnog biskupa. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća neki su američki biskupi pomaknuli krizmu na raniju dob.

Biskupija Fargo se početkom 2000-ih vratila onome što je sada poznato kao “obnovljeni poredak sakramenata”, kao i biskupija Phoenix i nekoliko drugih. “Obnovljeni red” odnosi se na primanje potvrde prije prve pričesti, kako se to radilo u prošlim stoljećima.

Biskup Thomas Olmsted, tadašnji biskup Phoenixa, vjerovao je da je obnovljeni poredak teološki dosljedniji, jer potvrda jača milost krštenja prije nego mladi kršćanin sudjeluje u euharistiji, koja je poznata kao “izvor i vrhunac” naše vjere.

Nekoliko drugih američkih biskupija promijenilo je dob krizme u posljednjih nekoliko godina. Prošle jeseni Bostonska nadbiskupija objavila je plan za prijelaz potvrde s 15 na 13 godina. Slično tome, u prosincu je biskupija Baton Rouge objavila plan za snižavanje dobi za krizmu na 12 godina. Još 2019. Nadbiskupija Seattlea pomaknula je dob za sakrament sa 16 na 12 godina.

Ove biskupije nisu se vratile na “obnovljeni red”, ali su ipak identificirale razloge za pomicanje krizme na nižu dob.

Nadbiskup Lory iz Baltimorea napisao je u siječnju kako se nada da će snižavanje dobi za krizme potaknuti veću uključenost roditelja u formaciju vjere njihove djece. Mary Offer, ravnateljica vjerskog obrazovanja u St. Mary’s u biskupiji Oklahoma City, koja je 2021. snizila dob za krizmu na 11 godina, izjavila je: “Mislim da su naši roditelji sada više uključeni u formaciju jer moraju biti uključeni. Naši učenici šestog razreda ne znaju voziti, a mi smo prešli na obiteljske seminare, tako da obitelji moraju komunicirati i rasti zajedno.”

Zadržavanje djece u Crkvi

Drugi poticaj za pojedine biskupije svakako je broj mladih koji napuštaju Crkvu. Studija Centra za primijenjena istraživanja apostolata (CARA) iz 2017. pokazala je da je srednja dob u kojoj se mladi odvajaju od Crkve sada samo 13 godina. Postoji nada da će i milost sakramenta i formacija primljena prije isključenja ojačati vjeru ovog naraštaja.

Offer potvrđuje tu ideju, navodeći da je “manje vjerojatno da će naši učenici 6. razreda ući i okrenuti se svojim telefonima nego naši srednjoškolci. Oni se mogu uključiti bez ikakvih dodatnih razmišljanja srednjoškolaca poput onih o sportu, spojevima, poslovima, ocjenama, testovima, prijavama za fakultet i slično. Oni su također otvoreni Duhu Svetomu na poseban način dok njihovi umovi i srca rastu u tinejdžerskim godinama.”

Dok se starost Confirmandi razlikuje od biskupije do biskupije, čini se da ove promjene odražavaju riječi pape Franje tijekom papine audijencije prošlog listopada: „Problem je kako osigurati da se sakrament potvrde u praksi ne svede na ‘posljednje obrede’, odnosno sakrament ‘odlaska’ iz Crkve, nego da bude sakrament početka aktivnog sudjelovanja u njezinu životu.”

Duhovi su za svakoga vjernika

Sveti Otac nas podsjeća na snagu s akrament, navodeći: “Potvrda je za sve vjernike ono što je Pedesetnica bila za cijelu Crkvu. Ona učvršćuje krsno utjelovljenje u Krista i Crkvu i posvetu proročkom, kraljevskom i svećeničkom poslanju.“

Hoće li ova promjena u dobi krizme dovesti do obnove darova Duha Svetoga i dovesti do toga da više mladih ostane katolika? To tek treba vidjeti. Jasno je sigurno kako je u Crkvi u Sjedinjenim Državama ono što je započelo s nekoliko biskupija koje su promijenile dob, postalo trend. Naglasak na krizmi podsjeća nas na njezinu važnost o čemu je Papa govorio prošle jeseni: „Po sakramentu potvrde Duh Sveti nas posvećuje i jača, čineći nas aktivnim sudionicima poslanja Crkve.“

Dodatak:

Pojašnjenje o sakramentu potvrde iz Katekizma Katoličke Crkve:

1233 Danas, dakle, u svim latinskim i istočnim obredima kršćanska inicijacija odraslih počinje ulaskom u katekumenat, a vrhunac dostiže u jedinstvenom slavlju triju sakramenata krsta, potvrde i euharistije. U crkvama istočnog obreda kršćanska inicijacija djece počinje krstom na koji se neposredno nadovezuje potvrda i euharistija. U rimskom obredu inicijacija se nastavlja godinama kateheze da se dovrši kasnije potvrdom i euharistijom, vrhuncem kršćanske inicijacije.

1290 U prvim stoljećima potvrda je sačinjavala uglavnom jedinstveno slavlje s krštenjem tvoreći s njime, prema izrazu svetog Ciprijana, »dvostruki sakrament«. Kasnije, pored drugih razloga, učestalost krštenja djece, i to u svako vrijeme godine, i povećanje broja (seoskih) župa, čime su se biskupije proširile, nisu više biskupu dopuštali da bude prisutan na svim krsnim slavljima. Budući da se na Zapadu želi biskupu pridržati dovršenje krsta, uvela se praksa privremenog odvajanja ovih dvaju sakramenata. Istok je, naprotiv, sačuvao jedinstvo dvaju sakramenata, tako da potvrdu podjeljuje isti prezbiter koji krsti; međutim i ovdje on to može učiniti samo sa »svetim mirom« što ga je posvetio biskup.

1291 Običaj koji se ustalio u Rimu – tj. da poslije krštenja bude dvojako mazanje svetom krizmom – pospješio je razvoj rečene prakse na Zapadu. Prvo mazanje vršio bi svećenik odmah po izlasku novokršte nika iz krsne kupelji, što bi potom drugim mazanjem svakoga novokrštenika na čelu dovršavao biskup. Prvo mazanje krizmom, što ga je davao svećenik, ostalo je povezano uz krsni obred, označujući krš te nikovo udioništvo u Kristovoj proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj službi. Kad se pak krsti odrasla osoba, tada se vrši samo jedno pokrsno mazanje, i to je onda sakrament potvrde.

1303 Prema tome, potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti:
— dublje nas ukorjenjuje u božansko posinjenje, po kojem govorimo: »Abba, Oče!« (Rim 8, 15);
— čvršće nas sjedinjuje s Kristom;
— umnaža u nama darove Duha Svetoga;
— usavršuje naš vez s Crkvom;
— priopćuje nam »osobitu snagu Duha Svetoga« da, kao »pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru«, da »hrabro ispovijedamo ime Kristovo« i nikada se ne stidimo njegova križa

1307 Latinski običaj kroz stoljeća naznačuje kao osnovnu dob za primanje sakramenta potvrde »dob rasuđivanja«. No u smrtnoj pogibelji treba potvrditi i djecu, čak i ako nisu još dostigla dob rasuđivanja.

1308 Ako se kadšto govori o potvrdi kao »sakramentu kršćanske zrelosti«, ne smije se odrasla dob vjere poistovjetiti s odraslom dobi naravnog rasta, niti zaboraviti da je krsna milost čist i nezaslužen dar, kojoj nije potrebno neko »ovjerovljenje« da bi postala djelotvornom. Sveti Toma podsjeća: »Tjelesna dob nije mjerodavna za duhovnu. Tako čovjek već u djetinjstvu može primiti savršenstvo duhovne dobi o kojem govori Knjiga mudrosti (4, 8): ‘Jer duljina danâ ne čini starost časnom, niti se ona mjeri brojem godina.’ Odatle se tumači da su se toliki i u djetinjoj dobi, zahvaljujući snazi Duha Svetoga što je primiše, hrabro, do krvi borili za Krista.«