Proslava našeg nebeskog zaštitnika ove godine je bila pomalo u znaku tuge jer još nismo izišli iz PODRUMA, našeg skloništa. Radosna je vijest da se vrše pripreme za gradnju crkve. Svečano slavlje je predvodio don Josip Dukić, najmlađi. Naša škola je bila ponovno mjesto susreta mnoštva vjernika posebno onih koji ne mogu dolaziti nedjeljom u naš podrum zbog nedostatka kisika. Što bi mi da nije atrija naše škole koji nam izgleda kao crkva?. Kako bi već dugih 13 godina obavljali bogoslužne obrede?
Unatoč problemima mi nastavljamo uobičajeno svoj život u duhovnoj zajednici župi. Župa je jedna velika obitelj /10.500 stanovnika većinom vjernici/ i da bi mogla živjeti potrebni su prostori, suradnici pomagači u vođenju te zajednice tako da se vjernici osjećaju kao u svojoj obitelji.
Hvala Bogu jer smo već u pripremi idejnog projekta i gradnje buduće crkve kraj naše škole, točnije na starom školskom igralištu. U pripremi je gradnja zamjenskog igrališta a priprema se i izgradnja športske dvorane koju željno očekuju naši učenici. Tako će naš ŤVrh Sućidrať ovog ljeta postati veliko gradilište. Ostvarit će se ono što svako mali gradić mora imati: AMBULANTA, DJEČJI VRTIĆ, ŠKOLA, CRKVA…