Kako je to postalo uobičajeno i ove godine, u lijepom duhovnom ozračju, na Majčin dan u našoj župi proslavili smo sakrament prve svete pričesti. Daljnja priprema, uz obiteljski vjerski odgoj, školski vjeronauk započela je i župnim vjeronaukom od 1. razreda osnovne škole. Dolaskom u 3. razred priprema je postala intezivnija. Posljednji tjedni bili su posebno „napeti“. Posebno se to odnosi prvopričesnička pitanja: „Što ako zaboravim nešto reći na ispovijedi? Kakvi su svećenici koji će nas ispovijedati? Što će se dogoditi ako zaboravim recitaciju?“ Vrhunac uzbuđenja je bio na samo jutro prve sv. pričesti tako da smo morali posegnuti i za tri rezervna bedža spremna u crkvi za zaboravne. Prvopričesnike je opustilo fotografiranje portreta prije početka prvopričesničkog slavlja. Budući da je ovu godinu papa Frane proglasio Izvanrednom godinom milosrđa i naša prva sv. pričest bila je prožeta tom temom, od natpisa iznad oltara “BUDITE MILOSRDNI KAO ŠTO JE I OTAC VAŠ MILOSRDAN” do recitacija o duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa. Za svako djelo milosrđa gosp. Nikša Krpetić je napisao po dvije kitice pjesme. Tako je prije evanđelja izlazilo po dvoje prvopričesnika. Jedan prvopričesnik ili prvopričesnica je recitirao jednu kiticu pjesme o djelu milosrđa, a drugi je prvopričesnik ili prvopričesnica nosio sličice prvopričesnika koje su naše djevojke lijepile na sliku Božanskog milosrđa. Veoma lijep je bio osjećaj vidjeti sličice prvopričesnika zalijepljene na zrake koje idu iz srca Milosrdnog Isusa. Uslijedio je navještaj Riječi Božje i propovijed u kojoj je don Ivan između ostalog kazao: „Možda će se netko upitati: Na čemu ja to imam zahvaliti Bogu pa sve sam ja stekao s ovih deset prstiju. Kako li samo možeš biti tako nezahvalno biće? Pa čovječe zahvali Bogu što ih imaš 10, a ne 8, 5 ili, da ne daj Bože, da si bez ruku. Pa, čovječe, čime i na koji si način stekao zrak koji dišeš, vodu koju piješ i sunce koje te grije? Pa, čovječe, na koji si način stekao razum? I uza sve to, i još mnoštvo
toga, što nam je Bog darovao on je tako milosrdan, nježan i blag da nas nakon svakog našeg grijeha, uvrede i, oprostite na izrazu, svinjarije, kao milosrdni otac,čeka raširenih ruku u sakramentu sv. ispovijedi da nas zagrli svojim oproštenjem. Imamo dojam kao da nam milosrdni Otac poručuje: ‘Čovječe, ne možeš me toliko uvrijediti koliko ti ja mogu oprostiti.“ Nakon propovijedi, umjesto vjerovanja bila je obnova krsnih obećanja s upaljenim prvopričesničkim svijećama. Prvopričesničke svijeće su upalile, naše župljanke, tri državne prvakinje, četvrta je bila odsutna, iz vjeronauka za osnovnu školu i jedna viceprvakinja za srednju školu. Nakon onog najvažnijeg: primanja Isusa Krista u dušu tri prvopričesnice su pjesmom „Mama, hvala ti“ svim majkama čestitale Majčin dan. Prvopričesničko je slavlje uveličao dječji zbor pod vodstvom Josipa Balića sa Stipom na gitari, Anđelom na violini pojačani našim Izidorcima: Jelenom, Petrom i Antom na gitarama i Sarom na violini.
Matea Buljan