RADOST PRVE SV. PRIČESTI

Već tradicionalno, na Majčin dan, u našoj župi smo imali slavlje Prve svete pričesti. Duge pripreme, puno truda uloženo je u jednu od najvećih župnih svečanosti tijekom godine. Angažman svih prvopričesnika, njih 86, zahtijevao je velik broj proba, žrtvu i disciplinu kako bi svečanost protekla u najboljem redu. Sama svečanost je započela već u subotu, prvom sv. ispovijedi kada su se prvopričesnici došli pomiriti s Bogom. Nije bilo lako, što je i razumljivo. Bilo je treme, straha, znojenje dlanova, mucanja. S njima na ispovijed su došli roditelji i rodbina. Nedjelja 10. svibnja.  Osvanulo je jutro s burom ali i „burno“ jutro. Možemo zamisliti kakvo je bilo to jutro, prije dolaska u crkvu, u domovima prvopričesnika. Ništa manje burno nego vani. Oblačenje prvopričesničkih haljina. Sređivanje, dotjerivanje. Pokvario se friz, uvojci, vjenčić. Ajme, past ću priko haljine. Nemoj zaboraviti svijeću. Pazi da ti ne ostane bedž. Ne znam di san ga stavija. Jesi pojila? Nisam. Ne mogu. Zakasnit ćemo. Don Ivan će vikati. Požuri, već kasnimo. Reka je u 9:15, a sad je 9:10.  i sl. U nekim obiteljima je to jutro bilo jutro za snimit pravi, mali, kratki film. Dolazak u crkvu, fotorgrafiranje portreta i početak misnog slavlja. Iznad oltara veliki natpis „Ja sam Pastir Dobri“. Tri su prvopričesnice predvodile ulaznu pjesmu pjevanje „Isuse, Isuse“.  Uslijedio je nastavak sv. mise, čitanja i pripjevni psalam koje su čitali prvpričesnici. Aleluja, pa recital „Isus Dobri Pastir“. Dvoje prvopričesnika je naizmjenično dolazilo pred oltar. Prvopričesnice su recitirale stih, a prvopričesnici su na rukama nosili ovčice, ne prave, nego sličice, s imenom prvopričesnika. Stihove za ovu prigodu je napisano gosp. Nikša Krpetić. Između ostalih recitirani su i ovi stihovi: „Ne brini se što ćeš jest i pit, ne brini se što je sad u điru i za skromnim stolom bit ćeš sit, ako dušu pokloniš Dobrom Pastiru“, „Moj otac kaže da je vidio Dobrog pastira. Dao nam je štit i mač i veliku hrabrost. Oslobodio je Split i Hrvatsku. Stajao je na minama u Vukovaru dok su prošla djeca i žene. Gazio je po visima Velebita, nije dao da se sruši brana Peruča. Moj otac kaže da je Dobri pastir sada sa braniteljima u šatoru.“, „Još malo, još malo i Pastir će doći. Ja ovčica mala i On – oči u oči.“ Nakon izrecitiranih stihova prvopričesnici su predali ovčice djevojkama koje su ih zalijepile na za to posebno napravljen pano, jumbo plakat, s likom Isusa, Dobroga Pastira. Svakako, potrebno je istaknuti, uza svu tremu da se nitko nije zabunio napamet recitirajući. Govoreći u propovijedi o prijateljstvu don Ivan je istaknuo kako je ideal prijateljstva, prijateljstvo Dobrog Pastira koji je ne samo spreman, nego i dao svoj život, prolio svoj krv za svoje ovce. Reko je kako je Dobri Pastir sav svoj život podredio služenju svojim prijateljima, ovcama i kako bismo ga mi u tome, svakako trebali slijediti. Nakon propovijedi don Ivo je, naš kapelan,  prenijevši svjetlo s uskrsne svijeće, simbola uskrslog Isusa Krista, upalio prvopričesnike svijeće. Slijedila je obnova krsnih obećanja, pa molitva vjernika koju je molilo sedam prvopričesnika.  Dok su četiri prvopričesnice na oltar prinosile darove, dvije su prvopričesnice predvodile pjesmu „Moja te duša traži“. Toliko du očekivani Isusov dolazak se dogodio u trenutku primanja Isusa u srce i dušu naših prvopričesnika. Dostojanstveno i  pobožno  jedno po jedno su pristupali oltaru i primali Isusa. Na samom kraju prvopričesničkoga slavlja, budući da je Majčin dan, dvije su se prvopričesnice pjesmom „Mama, hvala ti“ obratile svim našim dobrim mamama.  Potom se don Ivan svima zahvalio na strpljenju i pomoći u organizaciji ovoga veličanstvenog slavlja, čestitao prvopričesnicima, roditeljima i rodbini te im zaželio ugodno popodne uz nastavak obiteljskog veselja i radosti.