RAZMIŠLJANJE UZ PRVU SV. ISPOVIJED

Svemogući i vječni Bože! Pristupam ponizno Svetom Otajstvu jedinorođenog Sina tvoga Gospodina Isusa Krista, pristupam kao bolesnik, nečista, slijepa, sirota sa skrušenom molbom da se udostojiš izliječiti moju nemoć, oprati nečistoću, rasvijetliti sljepoću obogatiti siromaštvo duha. Želja mi je primiti milost s poštovanjem i poniznošću, jer spasenje moje duše moguće je jedino tvojom milošću i milosrđem. Oče, dopusti mi da se ujedinim s Otajstvenim tijelom jedinorođenog Sina, kojega sada skrivena u ovom životu želim primiti.

Majko ljubavi i milosrđa Preblažena Djevice Marijo, molim tvoju ljubav da kao što si bila sa svojim Sinom dok je bio na križu, tako budi i sa mnom grešnicom. Pomogni mi da s tvojom milošću budem vrijedna blagovati Presveto Tijelo tvoga Sina.
Ljubljeni moj Isuse ti mi daruješ svoje Presveto Tijelo i svoju Predragocjenu Krv kao božansku gozbu ljubavi. Primi moju dušu u da u školi ljubavi naučim i ljubiti Boga koji mi je dao tako divne dokaze svoje ljubavi.
Gospodine veliki Bože, Oče, evo stojim pred tobom sa svim svojim slabostima, nedostatnim duhovnim znanjem, ali s velikom željom moga srca da mi dozvoliš da ti se što više približim i da živim život onako kako ti određuješ. Teško mi je što od samih početaka svoga života nisam bila s tobom, ali si ti uvijek bio sa mnom i odredio moj životni put.

U ovozemaljskom životu roditelji određuju pravila života svoga djeteta po kojima oni žive. Poštujući roditelje živjela sam na takav način, ali moj život nije življen vjerskim naukom. Samo ti znaš moje srce, a ja znam da ćeš umnožiti moju vjeru i oprostiti životni početak bez tebe.

Moj život je jedna tužna životna priča kojeg je trebalo odživjeti i ostati u normalnoj životnoj kolotečini. Od najranijih dana života bila sam napuštena, bez roditeljske ljubavi, iako sam rođena u obitelji. Darivana sam stricu i strini koji nisu mogli imati djece. U svom odrastanju bila sam začahurena u čahuri samoće. Formirajući sebe kao osobu koja treba uspjeti da bi se osamostalila i da bi sebi trasirala životni put. Ne mogu se potužiti da sam odrastala u siromaštvu. Imala sam lijepu odjeću, hranu, kulturu življenja, ali sve to materijalno nije ništa značilo kada  su duša, srce, osjećaji prazni. Živeći u toj obitelji potiskivala sam svoj želju da se vratim kući, mojima, mojoj sestri, rodbini. A onda pitanje – zašto? Tamo te ne žele. Tako sam sve svoje osjećaje, ljubav, čežnju zatvorila u životnu kutiju, oprostila svima, sama olakšala dušu tereta koji me je nemilosrdno pritiskao.

Sada sam uvjerena da si Ti već tada bio tu da si me nosio u svom naručju jer sam bila dobro dijete, odličan učenik, dobar prijatelj, a nadasve poslušna i s puno razumijevanja za svoje usvojitelje. Nisam pogriješila, završila sam školu, upisala studij i kroz oblak ugledala spas, spas udaje. Nažalost potpuno pogrešno. Bijaše to moja kušnja, prva velika životna kušnja koja je trajala punih sedamnaest godina. Svjetlo u tami bračnog života bilo je moje dijete, moj sin. Za njega sam živjela, trpjela zlostavljanje, uvrede poniženja, ali sam donijela opet odluku, razveseliti se, ovaj put živjeti sa svojim djetetom. To mi je postao smisao života.
Iz ove životne nedaće izišla sam neokaljana bilo kojom kaljužom koja je moguća u ovakvim trenutcima .Izdržala sam.

Ali ovaj mir nije valjda meni bio određen na duži period. Moja snaga je pomalo popuštala, sin mi se razbolio i zavladala je ponovno tuga i očaj u mom životu. A onda, ušla sam u sebe, spoznala sebe i shvatila da sama ipak ne mogu. Iznenada je nastalo obraćenje, kada sam počela vjerovati da me je Bog uzeo pod svoje. Hvala ti, Bože! Za sve svoje nedaće koje sam prošla smogla sam snage oprostiti svima i molila Boga da mi oprosti ako sa ja nekoga povrijedila.

Osvrnuvši se unazad pa analizirajući taj pređeni put držim da je to sve bilo lako u odnosu na ono što sam na kraju doživjela. Odlazak u vječnost voljenog sina. Nema veće boli od boli gubitka rođenog djeteta – očaj, nemoć, neshvaćanje okoline.

Otišao je praćen velikom božjom ljubavi u uskršnjem tjednu, oslobođen svih boli i nepravdi.
U vjeri spasenja jedinoga sina, zajedno s mojim suprugom, koji je duhom obogaćen čovjek lakše koračam bezvremenskim putem. U vjeri sa Gospodinom Isusom Kristom želim živjeti za spasenje moje osobno, kao i svih onih ljudi koji tu milost nisu spoznali.

Stoga, u dubini moje duše izričem kajanje i molim milost, oprost, oslobođenje svega što prije duhovno nisam spoznala. Amen.

Slava i hvala ljubljenom Gospodinu na milosti i dobroti što me je cijeli život pratio. Sa svojom ispovijedi, dušom proživljenom ojačat ću svoju duhovnost. Hvala ti gospodine na udijeljenom daru mog obraćenja. Amen! Aleluja!