Vrijeme je čestitanja i darivanja. Nažalost, kartoline, kako mi dalmatinci kažemo, skoro pa da su izbačene iz uporabe. Stoga kada za Božić dobijete čestitku veličine ne jedne nego veličine skoro dvadesetak kartolina onda ne samo da je to čestitka to je nešto neusporedivo veće. To je veliki dar. Istina, vrijednost dara se, usudio bih se reći, u pravilu ne mjeri metrima ili kunama. Ipak kada vam se netko potrudi ovako nešto darovati za obdarenu osobu to je neprocjenjiva vrijednost. I još kada vam taj dar-čestitku daruju vjeroučenice četvrtoga razreda tada ste posebno sretni, ponosni. Pa, onda kada još na toj megakartolini imate božićnu poruku sadržajno vrijednu teologa znalaca tada vašoj sreći, a i ponosu nema kraja. Kartolinom dominira natpis BOŽIĆ. Svako slovo ima svoje značenje. Tako: B – Bog, O – obitelj, Ž – život, I – Isus i Ć – čuvar. Ovdje je bio mali problem sa č i ć. Zanemarit ćemo ga. Do pojma BOŽIĆ dodano je tumačenje – Mali Bog. Na megakartolini su zalijepljene drvene skale u kojima piše ISUS. Upitao sam djevojčice što znače skale? Jedna mi od njih reče: „don Ivane skale su za popeti se u nebo preko Isusa“ i još je dodala „nije se lako popeti do neba“. Tu su još nacrtane jaslice, tri kralja, anđeli s porukama: smijeh, ljubav, mir, sreća, radost, obitelj, vjera. Ovu prekrasnu dar-čestitku su mi uručile vjeroučenice 4d razreda župnog vjeronauk: Lucija i Ana Vukoja (dvije sestre blizanke) i Petra Lazić.
Hvala vam, moje drage vjeroučenice!
don Ivan