SAKRAMENT KRŠĆANSKE ZRELOSTI

¸¸Nalazimo se u osvit velikog blagdana, odnosno svetkovine, koju slavimo sutra, pedeseti dan nakon Kristova uskrsnuća blagdan je Duhova ili recimo, to je spomen na prvu krizmu koja se uopće dogodila.”, ovim riječima naš krizmatelj, don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, napravio je uvod u svoju propovijed. Razmišljajući o ovim riječima, krizmanici nisu mogli pobjeći dojmu kako je krizma očito nešto vrlo posebno, gledajući kako tome Isus i Crkva daju toliko značenje da prvu krizmu slavimo kao blagdan. Ove misli našeg krizmatelja djelovale su kao potvrda svega što smo učili i slušali o krizmi ove godine jer bitno je znati, svakome od nas, a posebno nama  krizmanicima, što je i zašto je bitna  krizma. Pa, za početak, krizma je potvrda (što je i drugi naziv krizme) naše zrelosti, kao službeno crkveno priznanje da smo od sada apsolutno odgovorni kršćani i da više ne ovisimo toliko o vjeri naših roditelja. Zbog ovoga, krizma, iako nešto veličanstveno i blaženo, poplašila nas je kako ćemo mi, praktički još djeca, djelovati poput odraslih odgovornih kršćana. Pa, ipak nismo u tome bili sami. Na susretu s krizmateljem, koji se dogodio nekoliko dana prije krizme, krizmatelj nas je ohrabrio, postavivši nam razna pitanja na koja smo mi spremno imali odgovore. Pripreme za krizmu bile su duge te su iziskivale ozbiljnost i rad. Međutim, potaknuti našim župnikom don Ivanom, krizmateljem i Duhom Svetim, uspjeli smo naučiti što znači živjeti kao pravi kršćanin, a nadam se da ćemo svi ta učenja praktično iskoristiti. Kako se dan krizme približavao svi su bili pomalo nervozni, iščekujući susret s Duhom Svetim i njegovim darovima, prolazeći duhovne i tehničke pripreme. Dan prije primanja sakramenta, ispovjedili smo se kako bismo u milosti Božjoj primili darove Duha Svetoga. Ujutro, nakon buđenja, svi smo se počeli uljepšavati za nadolazeći događaj. Nadam se da je to bila zrcalna refleksija duhovne ljepote jer smo svi baš lijepo izgledali. Ispred crkve, čekajući ulazak, nervozno smo raspravljali o odijelima i haljinama, no, ušavši u crkvu, svi smo se nekako umirili. Milina i mir Duha ušla je u nas i smirila nas. Na samom početku misnog slavlja dvoje krizmanika pozdravilo je don Josipa, šaljući mu poruke nade u bolji svijet i prestanak moralne dekadencije, te preporučujući nas u njegovim molitvama. Krizmanica je u pozdravu naglasila: ,,Poštovani don Josipe, vi to jako dobro znate, posebno nama mladima nije danas lako živjeti u društvu koje ismjehuje mladenačku nevinost, bračnu vjernost, pravo izbora djeteta začetog u majčinoj utrobi da se rodi, zaštitu života do prirodne smrti, obitelji i ostale naše svetinje.” Uslijedila su liturgijska čitanja popraćena prekrasnim glasovima dvije krizmanica. Nakon evanđelja, u propovijedi našeg krizmatelja  prisjetili smo se što to znači biti krizmanik, kako se prema tome odnositi i što općenito znači biti kršćanin, tako da je propovijed, iako poglavito upućena krizmanicima, bila posvećena i članovima obitelji i kumovima. Uoči primanja darova Duha Svetoga, propovijed nas je dodatno ohrabrila i potaknula na obnašanje kršćanske odgovornosti koju ćemo ubrzo steći. Posebno nas je dotakla misao: ,,Mi tražimo sreću, mi tražimo smisao, samo je pitanje s kojih izvora pijemo, je li pijemo s nekih mutnih izvora, iz kaljuže ili istog izvora kojega nam nudi Bog, po Isusu Kristu.” Nadahnuto don Josipovom homilijom sedam krizmanika s uljanicama je došlo pred oltar i zazvalo svih sedam darova Duha Svetoga. Darove su zazvali prekrasnim recitacijama, napisane rukom blaženog Alojzija Stepinca, koje su obogatile značenje darova i svima nama dale bolji uvid u srž Božje poruke tih darova. Dvije krizmanice ponovno su pokazale svoje pjevačke talente dodatno obogativši recitacije himnom O dođi Stvorče Duše Svet. Uljanice koje su krizmanici držali tijekom recitacija postavljene su na oltar. Poslije zaziva Darova, započela je obnova krsnih obećanja popraćena držanjem upaljenih svijeća koje su pokazivale našu nepokolebljivu vjeru i jakost. Svijeće su držala četiri krizmanika, Filip, Paulo, Jakov i Ivan. Obnovivši vjeru u trojedinog Boga i odreknuvši se sotone, započela je molitva i polaganje krizmateljevih ruku, što je bio uvod u samu krizmu, tj. mazanje svetim uljem. I tako je konačno došlo vrijeme primanja darova, svi smo bili pomalo uzbuđeni, znajući da će se upravo Duh Sveti spustiti na nas. Poslije ovog svetog događaja, sedam krizmanica je na oltar prinijelo darove: križ,  svijeća, kruh, vino, voda i Sveto pismo. Svaki je dar nosio svoju poruku i značenje.  Pri samom kraju misnog slavlja dvije krizmanice svojom su izvedbom bile „šećer na kraju” govorivši nam o tome kako vjeruju u Boga dobrote, oprosta i ljubavi, a ne vjeruju u Boga mržnje, pohlepe i osvetoljubivosti. Svojom prekrasnom izvedbom dale su dodatan obol, ovom za nas, velikom događaju. Svima nam je ostao u sjećanju i vjerujem da ćemo ga se dugo, dugo sjećati, a i nositi njegove poruke dalje u život. Cijelo je slavlje pratio VIS Izidor svojim izvrsnim glazbenim sposobnostima.

Jakov Vodanović