SARAJEVO, LJUBAVI MOJA
Kao grom iz vedra neba prije četiri mjeseca odjeknula je vijest da će papa Frane posjetiti našu 
dragu, susjednu nam, Bosnu i Hercegovinu u želji da pošalje veliku poruku mira. Na sarajevskom stadionu Koševo, gdje je slavljena sveta misa, bilo je oko 65 000 vjernika, od njih oko 23 tisuće Hrvata, a među njima i stotinjak naših župljana koji su se 6. lipnja, u večeri s petka na subotu s dva autobusa uputili prema Sarajevu. Put je bio dug, dakako! Tko je mogao zaspati, spavao je, netko je brojao ovce, netko zvijezde, netko zrnca krunice, a netko možda i minute. Na granici su nas pošteno pretresli radi sigurnosnih mjera radi zna se već koga. Onaj tko kaže da ga nije bilo nimalo strah ISIL-ovaca, ne kaže istinu. Ove činjenice svjesna je bila i djevojka koja je nakon pripremnog susreta s don Ivanom pred crkvom rekla kako je mater odgovarala od puta za Sarajevo jer se tamo može svašta dogoditi. No, djevojka nije posustala, već je na to odvratila da to i ne bi bilo tako strašno, ako se mora dogoditi, da se i dogodi, dogodilo bi se za vrijeme slavljenja sv. mise s papom. A i poznato je da stariji ljudi, ljudi iskustva, više se vode za razumom, nego mladi koji više slušaju svoje srce. Međutim, u ponekim 
situacijama, kao što je ova, srce bi trebalo biti ispred razuma. Kako bilo, stigli smo i uslijedilo je hodanje do stadiona. U 8 sati počeo je program, odnosno izrečena je dobrodošlica hodočasnicima, uslijedilo je davanje potrebnih informacija i molitva. Generalna proba za pjevače počela je u 8,30 sati na predviđenom mjestu za zborove uz oltar, a moramo pohvaliti naše slavuje koji su bili dio velikog zbora u koji su dospjeli ničim drugim nego svojim trudom i radom. Naime, od oko 1650 pjevača iz 53 zbora, naših župljana bilo je 11; iz Izidora su pjevale Jelena Laća, Katarina Jurčević i Patricija Volarević, od Andrijana bile su tu Glorija Celić, Ivana i Tonka Alduk te Paula Vučica, a od Andrijana juniorki išle su Leona Medvidović, Ana Raić, Tea Tokić i Ira Žurić. Nakon što su naši slavuji dobili materijale iz Sarajeva pod vodstvom našega Bože Jurić Pešića i Domagoja Omrčen Milića ustrajno i naporno su vježbali pet tjedana kako bi zadovoljili kriterije prof. Marka Stanušića, dirigenta i voditelja velikoga zbora. Iz Hrvatske se prijavilo devet zborova: iz Zagreba, Đakovačko-osječke nadbiskupije, a najviše iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Bio je ovo najveći crkveni zbor u povijesti BiH ikada okupljen na jednom Euharistijskom slavlju. Pjevali su gregorijanski koral, 
polifonija, pučka popijevka kao i sveta orguljska glazba, a osim orguljske pratnje, u pojedinim pjesmama čuo se i Vojni orkestar Oružanih snaga BiH. Papa je dočekan gromoglasnim pljeskom, usklikom: „Mir vama!“ koji je bio i geslo ovoga susreta, i ponekim suzama radosnicama. Uz usklik „Mir vama“, stadionom se prolamalo i: „Papa, mi te volimo“. Na samo početku homilije je rekao: „Postoje neki koji bi namjerno htjeli stvarati i izazivati ovu klimu rata, posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim 
kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje. Ali rat podrazumijeva djecu, žene i starce u izbjegličkim kampovima; podrazumijeva prisilno napuštanje domova; podrazumijeva razrušene kuće, ulice i gospodarske objekte; podrazumijeva iznad svega tolike razorene živote. Vi to vrlo dobro znate, jer ste sve ovo doživjeli upravo ovdje: kolika patnja, kolika razaranja, kolika bol! Danas se, draga braćo i sestre, još jednom iz ovoga grada uzdiže vapaj naroda Božjega i svih muškaraca i žena dobre volje: nikada više rata!“ U nastavku homilije, kometirajući Isusovo blaženstvo o mirotvorcima, homiliju je završio riječima: „Draga braćo i sestre, molimo danas Gospodina po zagovoru Blažene Djevice Marije, milost da imamo jednostavno srce, puno strpljivosti, želje i zalaganja za pravednost. Molimo ga da budemo milosrdni, da se zalažemo i da stvaramo mir, a ne rat i neslogu. Jedino je to put koji nas čini sretnima, koji nas čini blaženima.“ Nakon svete mise, okupili smo se pred oltarom i otud zajedno krenuli prema autobusu. 
Čuvalo nas je oko šest tisuća pripadnika različnih policijskih, sigurnosnih i obavještajnih službi te oružanih snaga BiH i sretno smo krenuli svojim kućama, a papa svojim daljnjim susretima. No, mi nismo otišli direktno u Split. Stali smo malo u Mostaru i prošetali starim mostom, kad smo već bili tu ‘u blizini’. Ovaj dan ostavio je trag u našim srcima – pa slavili smo misu sa Svetim Ocem! Ali, tragovi su ostali i na našim licima, rukama i nogama! Naime, dan je bio prekrasan, cijela misa bez oblačka i, ako je toplina sunca odraz Očeve ljubavi, nas On zbilja jaaako voli (pogledajte galeriju slika)! Šalu na stranu… U duhu zajedništva, radosti i mira koji nas prožimaju i za koje se nadamo da ćemo prenijeti na Vas koji niste mogli ići, završit ću stihovima poznate pjesme Kemala Montena: „Pjesme svoje imaš – i ja ih pjevam / želim da ti kažem šta sanjam / radosti su moje i sreća tvoja / Sarajevo, ljubavi moja“.
Antonia Zoričić