SRCE NIJE KAMEN
Ako ste proteklog vikenda u prolazu pored crkve začuli pjesmu, pjevanje, pokoji usklik i poneki urlik, a niste znali o čemu je riječ – evo prilike da saznate, nije nikakva tajna. U sklopu međunarodnog volonterskog projekta „72 sata bez kompromisa“ sudjelovali su i mladi iz naše župe, a naša župa je bila i domaćin jedne radionice. Da pojasnim za one koji nisu možda popratili ovaj događaj: „72 sata bez kompromisa“ akcija je koju su inicirali Studentski katolički centri, a osim u Splitu, odvijala se istovremeno, 15.-18. listopada, i u Zagrebu i Dubrovniku. Stvar je u tome da sudionici, kad se prijavljuju, ne znaju što će ih dopasti! Naime, mjesto volontiranja saznali smo u četvrtak (15. listopada) poslije zajedničke svete mise. Volontiralo se u šest vrsta akcija: ekološkim, zabavnim, fizičkim, kreativnim, prikupljanju sredstava i akcijama sa socijalno osjetljivim skupinama pa je tako bilo posjeti dječjim domovima, druženja s osobama s Downovim sindromom, pripremanja kolača i posluživanja u pučkoj kuhinji, šišanja beskućnika s udrugom Most i čišćenja Park šume Marjan, 
ali i bojanja zida na Poljudskoj ljepotici. Ovo je samo dio volonterskih zadataka koji su se provodili na 130 mjesta. Oko 450 mladih u dobi od 16 do 30 godina stavilo se na raspolaganje ovom projektu od četvrtka do subote, a podržale su ih i javne osobe: Ivica Kostelić, rukometaš Zlatko Horvat, Blanka Vlašić, nogometaši Hajduka, Marijan Ban, Nina Badrić i bend Silente (što je nekima bio veliki poticaj da se i sami prijave, ovdje uopće nećemo imenovati našu Patriciju). U našoj župi organizirana je crtaća radionica – zadatak je bio ispisivati logo „72 sata“ na oblutke te ih pakirati u proziran celofan s prigodnom porukom duhovnog sadržaja. Voditeljica radionice bila je Maja Mula, a volontirali su još i Ivana Alduk, Ante Knezović, Kristina Marasović, Antonio Novokmet, Miro Rončević, Katarina Škarica, Petra Tokić, Leo Veža, Patricija Volarević i moja malenkost. Troje nas je u petak ujutro išlo u nabavu oblutaka i ostalih potrepština (akrilnih boja, kistova, celofana od 100m, ukrasnih vrpca otprilike iste metraže). Budući da su gotovo sve te stvari bile u različitim dućanima, pošteno smo se navozali, a kako na našim plažama baš i 
nema oblutaka, usto smantani od sunca, skupljali smo kamenja otprilike iste veličine, one koji su se činili zgodnima za pisanje po njima. Već dosta umorni, prebacili smo preko 450 kamenja u vjeronaučnu dvoranu i u 15 sati s ostalim volonterima započeli s upoznavanjem i radom. Vidjevši naša kamenja, župnik nije ostao hladan. U zadatku je stajalo da radimo s oblutcima pa nije mogao pustiti da tek tako prijeđemo na nezgrapna splitska kamenja. Nakratko se povukao iz prostorije, a potom objavio: „Stižu nam oblutci iz Makarske!“ Tako je i Makarska neplanski i upravo beskompromisno (u punom smislu te riječi!) sudjelovala u akciji! Na splitskim kamenjima radili smo do 18.30, a potom pošli na zajedničku večeru svih splitskih volontera (koju je osigurala naša župa uz pomoć pekara EM-KA i Mile Brakusa) u samostan 
Gospe od Zdravlja, nakon koje je slijedila sveta misa i klanjanje. U subotu u 9 nastavili smo raditi na oblutcima iz Makarske i ovim putem se zahvaljujemo don Ivanovu kumu, Ivanu Miliću, koji ih je sakupio i dovezao, divimo se tolikoj dobroti i ljubaznosti kakvu još nismo doživjeli! Naši oblutci nekako su se prebrzo pretvorili u suvenire, nismo ni trepnuli, a već smo ih imali i viška! Naš rad nije ometao naše ugodne razgovore u kojima su smišljene i tri verzije krilatice za našu radionicu: „Srce nije kamen“, „Tko je bez grijeha, neka baci kamen prvi“ i „Tko tebe kamenom, ti njemu 72 sata“. Ne treba isticati kako je najaktivniji član naše skupine bio župni fotoaparat (galerija je svjedok) kojeg ovim putem pozdravljamo. U pauzama od crtkaranja igrali smo stolni nogomet i stolni tenis, što su susjedi vjerojatno mogli čuti. Ostali smo na svetoj misi u našoj župi na kojoj su nam se pridružile dvije volonterke iz molitvene radionice. Netom prije večere svi oblutci su bili lijepo upakirani i spremni za sutrašnje dijeljenje. Zajedničku svetu misu splitskih volontera predslavio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić koji je ohrabrio volontere: „Ljudi koji su kroz ova tri volonterska dana osjetili vašu blizinu više nisu isti, naš grad više nije isti. Osvojili ste nas 
sve, svi smo zahvaćeni ovom dobrotom. Vi vladate služenjem. Znak ste ohrabrenja i nade, pravi antivirus potreban današnjem društvu. Nije dobro što društvo gleda samo dobrobit. Društvu je potrebno ‘dobro biti’, a to uključuje puno onoga što vi svjedočite ovim projektom. Draga mladosti, neka vas i u vašim daljnjim inicijativama prati Božji blagoslov. Hvala vam i ne posustajte!“ Po završetku mise podijelili smo svoje oblutke, a jedan je otišao i u nadbiskupove ruke. Od velike grupe volontera oprostili smo se uz pjesmu i ples, a naš tim izmjenio je kontakte te se (zasad) još nije umorio od druženja i prepričavanja dojmova. Ovih dana i sanjamo ispisivanje oblutaka zelenom i plavom bojom, ali nije nam to mrsko. 72 sata bili smo skupa kao na nekom izletu. Res, non verba! Ora et labora! „Vjera bez djela je kao zdjela bez jela“, kaže se u narodu. Ne smijemo i nećemo stati na jednom vikendu, na samo 72 sata godišnje. Ovo je samo mali dio koji može možda ohrabriti druge da se pokrenu i aktiviraju u svojim ulicama, kvartovima, župama, mjestima, kad vide koliko mladih beskompromisno daje sebe, na slavu Kristovu. Nema nas previše u medijima, ali tu smo. I bit ćemo tu i dalje – osim što su se u sklopila nova prijateljstva, rodile su se i neke ideje o akcijama pri našoj župi o kojima ćete na vrijeme biti obaviješteni. Još nešto! Ako slučajno netko treba kamenja, neka se obrati župniku.
Antonia Zoričić