ŠTOVATELJI BOŽANSKOG MILOSRĐA U MARIJI BISTRICI

Uoči nedjelje Božjega milosrđa, 11. travnja 2015. godine, papa Franjo uručivanjem bule Lice milosrđa proglasio je izvanrednu Svetu godinu milosrđa, pozivajući vjernike neka radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa. Ako se prisjetimo riječi kardinala Bozanića prilikom otvaranja Svete godine: „Pozvani smo ne samo hodočastiti u katedralu i u jubilejske crkve, nego ponajprije živjeti milosrđe. Prolazak kroz Vrata milosrđa nema vrijednost, ako Bogu ne dopustimo da svojim Duhom prođe kroz naše srce, ako nismo prihvatili poziv da se ispovjedimo, da Bogu predamo svoje grijehe, da ostavimo grješne navike, da se pomirimo s Bogom i s ljudima.“, godina milosti poticaj je da svoje kršćanstvo živimo dublje, polazeći od Božjega milosrđa. Tragom navedenog, vjernici župe sv. Andrije apostola hodočastili su u jubilejsku crkvu, svetište Majke Božje Bistričke, 22. listopada 2016.  na Treći nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa. U svetištu Majke Božje Bistričke, na spomendan sv. Ivana Pavla II., započeo je euharistijskim slavljem  koje je predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački nadbiskup u zajedništvu sa četrdesetak svećenika.„Danas je spomendan velikoga pape Ivana Pavla II. koji je i ustanovio blagdan Božjega milosrđa, a štovanje toga Milosrđa proširilo se čitavim svijetom, i našom domovinom Hrvatskom”, riječi su kojima je biskup Gorski započeo svoju homiliju. „Zašto je to tako dodirnulo ljude?”, upitao je biskup i dodao: „Zato što svi želimo nekoga kome možemo doći, tko neće postavljati pitanja: ‘Zašto si bio takav?’, tko neće osuđivati naš život ili djela i tko će iza nas stati cijelim svojim bićem, do smrti, kao što je učinio Isus Krist.” Biskup se osvrnuo na značenje Velikoga Pape za hrvatski narod. On se prvi zauzeo za proglašenje neovisnom Republike Hrvatske, a u jeku ratnih zbivanja nije se bojao doći u Hrvatsku donijeti utjehu i mir, kao i proglasiti blaženim kardinala Stepinca četiri godine kasnije. Papa je, dobro shvaćajući evanđeoski izraz: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva” prošao čitavom zemaljskom kuglom, donoseći svakomu čovjeku lice milosrdnog Boga, lice Krista koji oprašta, novo lice Crkve koje prihvaća sve koji joj žele prići. Živimo u vremenu i svjedoci smo“, nastvavio je biskup „izvrnutih vrednota, izopačenih učenja, svjedoci smo kako se manipulira istinom, ruše se i negiraju evanđeoske vrijednosti, kako se obezvrjeđuje brak i život, kažu u ime slobode izbora, a zapravo zbog egoizma i neodgovornosti. I tko to čini? Nažalost, najvećim dijelom oni koji su kršteni. Vidimo da je Isusova poruka, od samih početaka bila izvrgnuta i lažima, osporavana iznutra klevetom, izvana razarana nekršćanskim životom samih nas kršćana. Nikada nije bilo jednostavno svjedočiti za Krista. Nikada nije bilo jednostavno biti Božji, i onako kako nas Pavao uči, rasti do punine, do Isusove mjere”. Biskup je okupljenim hodočasnicima uputio i riječi ohrabrenja i pozvao živjeti „život nadahnut Evanđeljem”, ljubeći Gospodina i čuvajući njegove zapovijedi, napose zapovijedi milosrđa prema drugima. Nakon misnog slavlja hodočasnici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine, apostolima milosrđa našega doba.U 14 sati započela je pobožnost Križnoga puta na otvorenom, bistričkom kalvarijom, temeljen na ulomcima iz Dnevnika sv. Faustine.  Uređenje  križnoga puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzije Stepinac.  Zamisao se rodila gledajući križni put na Jasnoj Gori za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine u Čenstohovi. 1943. godine postavljene su prve četiri postaje od kararskoga mramora u naravnoj veličini, a isklesane su u Italiji. U godinama koje su slijedile podignute su nove postaje križnog puta. U 15 sati procesija s Kalvarije uputila se prema bazilici i svečano ušla kroz Vrata milosrđa. Izmoljena je krunica u čast Božjega milosrđa, litanije u čast sv. Ivana Pavla II., a o. Andrzej Wośko učinio je i čin posvete svijeta i domovine Božjemu milosrđu.

M.P.