SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U SISKU, 2012.
„U svijetlosti 
hodimo“ moto je kojeg smo jako dobro zapamtili, iako smo toliko rano krenuli da je jedva i bilo nešto sunca koje bi osvijetlilo naše korake. Ali, nismo se bunili već smo se našli na već općepoznatom polazištu, ispred kafića Vegas točno u 6 sati. Sa željom u srcu i malim podočnjacima na licu uputili smo se u Sisak. Tu smo svijetlost međutim dobro nadoknadili dolaskom u Sisak, gdje je bilo sunčano i vruće. Imali smo tu sreću da je naš dobri pastir Isus uključio „nebeski klima uređaj“ i ugodnim vjetrićem nas povremeno rashlađivao.
Na ulasku u Sisak pridružio nam se voditelj. Mladi gosp. Mijat Nikić s kojim smo se odmah sprijateljili i ugodno družili (mislim, naravno kad je on bio zadužen za noćni izlazak ). Procesiji od sisačke katedrale pridružili smo se mnoštvu od oko 25 tisuća mladih. Bilo je zaista čudesno gledati rijeke žive vode koje su se ulijevale ispred crkve sv. Kvirina gdje smo imali svečanu svetu misu. Biti dijelom te veličanstvene povorke je bilo zaista nešto posebno i nezaboravno.
„Naš pogled sada jedno znači Isuse želimo ti prići svi!“.
Približavajući se crkvi Sv. Kvirina sve smo jače mogli čuti himnu susreta. Zavalili smo se na travu i uopće nam nije bilo važno hoćemo li isprljati hlače ili sjesti na kakvu bubu. Imali smo priliku vidjeti kratki film o svim prijašnjim SHKM u Hrvatskoj i BiH. Gotovo da sam zaboravila napomenuti da nas je don Ivan u autobusu upitao gdje mislimo da će se održati idući susret 2014. godine. Svi smo dali neki svoj odgovor i tko pogodi obećana mu je nagrada, a svi znamo da kad don Ivan nešto obeća onda to tako i učini. Ali, neću vam još ništa reći o tome.
Pretprogram je započeo biskup domaćin mons Vlado Košić sa uvodnim pozdravom i zahvalom
svima koju su pomogli pri organizaciji SHKM. Žarku želju pojaviti se na pozornici na kojoj je bio smješten i oltar imale i mnoge face tamo gore iz Siska, od biskupa do nekakvih županica. No to nam nije sad baš posebno interesantno. Interesantne i vrlo simpatične su nam bile časne sestre koje su izvodile svoju koreografiju u motu poznatog filma „Redovnice nastupaju“. One su naravno bile i bolje od toga. Osim njih nastupali su razni mladi iz Siska i okolice sa svojim svjedočanstvima, bogoslovi i svećenici, obitelj i hrvatski branitelj koji su ovo slavlje učinili još ljepšim.
Oko 18 sati smo se sabrali i započeli euharsitijsko slavlje. Znate već kako to sve ide, povorka svećenika, uvodna riječ biskupa, pozdrav od pape koji je na prošlogodišnjem susretu u Zagrebu pozvao mlade da u svijetlosti hode. Doista hod sa Kristom je hod svijetlu, jer On za se kaže da je svijetlo svijeta i da tko ide s njim neće u tami hoditi, nego će imati svijetlost života. Pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski održao je vrlo jasnu i jezgrovitu propovijed. „Ohrabrite se hrvatska katolička mladeži! S Bogom možeš više i bolje! Hodite za Kristom u svijetlu!“ Ohrabreni porukom propovijedi i produhovljeni samom svetom misom, uputili smo se prema obiteljima.
Eh da, sljedeći susret hrvatske katoličke mladeži će se održati u Dubrovniku! Don Ivan se međutim nije ni u snu nadao da će čak 25 mladih u autobusu pogoditi grad i biskupiju u kojoj će se za dvije godine održati susret hrvatske katoličke mladeži. Ali, nagradu je obećao i svi koji smo pogodili smo je i dobili.
„Na tom putu Bog nam snagu daje, otvara nam staze za nove korake.“ I zaista nam je otvorio mnoge nove korake kad smo pokušavali pronaći autobus. Naš inače vrlo vrsni vodič je isto bio malo izgubljen, no nećemo mu zamjeriti jer nas je izveo u super noćni izlazak tu večer. I naravno zato što je pronašao autobus. Obitelji su nas srdačno primile i iako je Kutina malo mjestašce, osjeti se nešto posebno. Ili je možda to sve od mirisa petrokemije?
Nakon par sati sna krenuli smo u Kutinsku Slatinu gdje smo, s još tisuću mladih koji su bili smješteni u kutinskom kraju slavili svetu misu. Sv. je misu uz riječi ohrabrenja predslavio bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak.
Ne mogu Sućidrani s Vis Izidorom otići negdje a da ih se ne zapamti po dobrom tulumu! 
Nakon misnog slavlja, fažola i kobasica napravili smo pravu pravcatu feštu. Uz duhovnu bili je i puno dobre domaće glazbe, plesanja i skakanja. Stekli smo puno prijatelja. I to je ono što ćemo pamtiti zauvijek.
Omamljeni od sunca i s puno doživljaja pohranjenih u srcu zaputili smo se u Split.
Dobru atmosferu smo nastavili i u autobusu sa našom Jelom koja zna kako zabaviti ekipu uz dobru pismu. Naš dobri pastir Isus Krsit zbog kojeg smo i išli čuvao nas je cijelim putem jer ipak je On taj s koji nas poziva da nakon ovog susreta još hrabrije s Njime kročimo u svijetlosti.
Martina Olah