IZ RASPRAVA O PSALMIMA
O strahu Božjem
“Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama.”
Strah je drhtanje ljudske nemoći i bojazan da nam se ne dogodi nešto što ne želimo da se dogodi. On postoji i pokreće se u nama kad nam savjest nešto predbacuje, pred pravom boljega, pred navalom jačega, zbog bolesti, pred zvijerima i zbog muke od zla.
Takvom se strahu ne treba učiti, on se javlja iz slabosti naše naravi. Niti nam treba učiti čega da se bojimo, već nam ono čega se bojimo samo ulijeva užas.
(…) Valja nam se naučiti o strahu Gospodnjemjer se o njem poučavamo. On se ne sastoji u užasu, nego u razboritoj nauci; on nije drhtanje naše naravi, već ga stječemo obdržavanjem zapovijedi i djelima čestita života.
Za nas je strah Božji u ljubavi te njegova savršena ljubav nadvladava strahovanje. A osnovna zadaća naše ljubavi je u tome da slušamo poticaje, obdržavamo naredbe i pouzdajemo se u obećanja.
(…) Mnogi su putovi Božji jer on sam je put. Ali kad o sebi govori, onda sam sebe naziva Putom te pokazuje razlog zašto se naziva Putom: Nitko ne može doći k Ocu osim po meni.
Mnogo nam putova valja pretražiti i mnogim putovima nam je krenuti da nađemo jedan put, koji je dobar, a to je put istine, put kojim hodimo u vječni život. Putovi su u zakonu, u prorocima, u Evanđeljima, u apostolima, ali putovi su u obdržavanju različitih zapovijedi, koje obdržavajući iz straha Božjeg živimo blaženo.