SV. KRIZMA NA SUĆIDRU
Kada bismo priču o krizmi u našoj župi smjestili samo u ono jutro posljednje subote mjeseca svibnja, to bi bio samo dio istine. Naša priča započela je davno prvim razredima župnog vjeronauka. Naime, kada tkogod ne bi došao, našao bi se okružen glasovima koji su govorili onu poznatu,strašnu rečenicu ”Neće te krizmat!” , posve ne shvaćajući što je to krizma, a kamo li koja li je njezina bit. Ipak, u našoj generaciji ta rečenica nije se mogla često čuti te se nas 80, godinama redovito družilo s Don Ivanom na župnom vjeronauku. On nas je, između ostalog, poučavao o važnosti sakramenta potvrde, pa smo na vjeronauk rado dolazili pripremajući našu dušu i srce za, na poseban način, dolazak darova Duha Svetoga. Dva tjedna prije sv. Krizme započeli smo s probama kako bi naše slavlje bilo što posebnije. Svakodnevne probe, don Ivanovo strpljenje bili su temelj naše želje da naš veliki dan bude skoro pa savršen. Par dana prije te dugo iščekivane subote, imali smo čast susresti se s našim krizmateljem, prof. dr. don Antom Ančićem, pastoralnim vikarom naše Nadbiskupije. Večer uoči jednog od najvećih i najvažnijih dana našeg života u sakramentu sv. ispovijedi pomirili smo se s Bogom 
kako bi darove Duha Svetoga primili čiste i nevine duše. To jutro, 28. svibnja, radosni i uzbuđeni, okupili smo se u našoj crkvi. Na početku misnog slavlja, krizmanici Krešo i Stipe, posebnim su pozdravom uputili zahvale našem krizmatelju te nas svih preporučili u njegove molitve, kao što ćemo i mi moliti za njega. U svom pozdravu su naglasili: „Kao što svi vidimo, vrijeme u kojem živimo iznimno je teško vrijeme i sve je teže živjeti istinske kršćanske vrijednosti, koje nas jedine mogu voditi pravim putem, k Bogu. U svim segmentima našeg života, od medija do svjetskih društveno-političkih zbivanja, svakodnevno se nalazimo pred izazovima što odabrati, za koga se odlučiti. Birati između širokih i uskih vrata, biti kao Bog ili biti dijete Božje, izbor je koji se stalno postavlja pred nas. Nude nam se brza, instant rješenja začinjena hedonizmom i tzv. slobodom kojima je cilj uništiti kršćanski duh i dušu, učiniti nas slugama novog svjetskog poretka za kojeg je jedini bog, mrtav Bog. Poštovani naš krizmatelju, prof. don Ante mi ne želimo biti takvi. Nakon liturgijskih čitanja dvije krizmanice su velikim ushićenjem i radošću recitirale pjesmu don Izidora Poljaka : ” Ja glasnik bit ću Božji”. S velikim zanimanjem slušali smo prigodnu propovijed našeg krizmatelja koji je među ostalim rekao: „Biti kršćanin kao što smo rekli na našem susretu znači ići kroz život u zajedništvu i prijateljstvu s 
Isusom Kristom, slušati njegovu riječ , držati se njegovih uputa i zapovijed , slijediti poticaje njegova duha, ostati kako Isus reče u njegovoj ljubavi i postati njegov svjedok u ovome svijetu. To nije lako, osobito danas jer smo mi ljudi po naravi slabi i skloni zlu. A Krist od nas traži nutarnju borbu, svladavanje, odricanje, da se uvijek iznova odvraćamo od svakog grijeha. Da mu se u vjeri predamo i povjerimo i da njega slijedimo kako bismo mogli rasti i napredovati u novosti života koju nam je donio. Ne možemo slijediti njegov put ako ne prihvatimo onu novu zapovijed koju je dao svojim učenicima koja vrijedi za sve nas do kraja svijeta, a ona glasi ‘Ljubite se međusobno kao što sam ja ljubio vas!“. Nakon nadahnute don Antine propovijedi sedam krizmanika na oltar donijelo je uljanice koje su predstavljale darove Duha Svetoga. Posebne osjećaje pobudila je u nama obnova krsnih obećanja dok su svijeće, koje je četvero krizmanika držalo, gorjele kao i onda kada su za nas, na našem krštenju, ta ista obećanja dali naši roditelji i kumovi. Odabrane krizmanice zatim su prinijele darove na oltar, nakon čega je uslijedio dugo čekani trenutak polaganja ruku i molitva. Kao zreli članovi Katoličke Crkve primili smo svetu pričest. Nakon popričesne molitve, na samom kraju euharistijskog slavlja dvije krizmanice su svoju želju i obećanje kako dalje izrekle antologijskom pjesmom, opet don Izidora Poljaka ” Planite bijeli ognjevi duše”. Osobito ćemo pamtiti završne riječi ove prekrasno izrecitirane pjesme: „Kuda koračam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti. ” Misno slavlje sakramenta sv. krizme pjevanjem i sviranjem je uveličao naš VIS Izidor.
Luciana Kontić i Bruna Vrljičak
KRIZMA 2016. – Pozdrav krizmatelja
KRIZMA 2016. – Planite bijeli ognjevi duše
KRIZMA 2016 – Ja glasnik bit ću Božji