Već godinama pohađamo župni vjeronakuk, ali ove godine smo se posebno pripremali s našim župnikom, don Ivanom Čotićem, za sakrament sv. Krizme (1.6.2013.). Nas devedeset krizmanika je prošlo vjeronauk i pripremu, te smo bili spremni prihvatiti vlastitu ulogu učenika i svjedoka Kristova. S željom da sve protekne po planu, večer prije bila je organizirana sv. Ispovijed, i naravno, generalna proba. Čast da na početku misnog slavlja pozdrave krizmatelja mons. Ivana Ćubelića, generalnog vikara naše nadbiskupije imali su vjeroučenici Andrea Vodanović i Luka Donadini. Ta im je čast između ostaloga pripala i zbog što su njih dvoje bili članovi ekipe koja je prije tri godine bila državni prvak iz vjeronauka. Oni su našem krizmatelju ime svih nas krizmanika zahvalili te zamolili ga da u današnjem svijetu u kojem je moralno nemoralno, zdravo bolesno, normalno nenormalno, polažući ruke molitvom zazove na nas Duha Svetoga kako bismo postali zreli članovi Katoličke crkve. Nakon uvodne pjesme uslijedila su dva čitanja poslanica te pripjevni psalam. Sa zanimanjem smo slušali propovijed našeg krizmatelja koji se na poseban način uspio približiti nama mladima koristeći metaforu – uspoređujući instruktora vožnje i mladog vozača auto škole s Isusom Kristom i nama vjeroučenicima. Poručio je i našim roditeljima da se ne boje i da nam daju „volan u ruke“ kako bismo pod budnim okom našeg Spasitelja hrabro kročili životnim stazama uzdajući se u snagu Duha Svetoga kojega smo toga dana primili.Poslije nadahnute propovijedi, s velikim uzbuđenjem i radošću, sedmero krizmanika je prilazilo oltaru s upaljenim uljanicamai recitirajući približavali značenje darova Duha Svetog. Nakon svale recitacije u čast jednog dara Duha Svetoga pjevali smo strofu himna sv. Tome Akvinskoga O dođi, Stvorče Duše svet. S obzirom da smo (kako kaže naš don Ivan) koliko-toliko odrasle osobe, potvrdili smo ono što su roditelji i kumovi za nas obećali na sakramentu sv. Krštenja: da se odričemo sotone i vjerujemo u Presveto Trojstvo. Potom je uslijedio obred sv. Potvrde – mazanje čela krizmanika svetim uljem čime smo primili pečat dara Duha Svetoga.
Nakon prinošenja darova, pomireni s Bogom u sakramentu sv. ispovijedi, pričestili smo se čista i otvorena srca. Posebno iznenađenje za naše roditelje, rodbinu i prijatelje koji su nazočili slavlju, uz glazbenu pratnju uvijek izuzetnog VIS Izidora, bio je recital „Moja me vjera naučila“ kojeg su izvele krizmanice Petra Bešlić i Ivana Matić. Recital je bio prigodnog sadržaja u Godini vjere.Na kraju nam se još jednom srdačno obratio naš krizmatelj poručujući nam da nastojimo biti odgovorni vjernici koji su spremni uvijek s ponosom svjedočiti svoju vjeru riječima i djelima.
Ivana Bošnjak i Filip Borna Ivanišević
MOJA ME VJERA NAUČILA
Moja me vjera naučila da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Da će nam dati uvijek ono što je najbolje za nas i one koji s nama žive.
Moja me vjera naučila da nam je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od nas, uvijek potreban prijatelj s kojim se možemo glupirati.
Da bi Isus i danas imao više vremena za igru s nama nego što pojedini roditelji imaju za svoje dijete.
Moja me vjera naučila da je ljubav jaka kao smrt
A ljubomora teška kao grob.
Moja me vjera naučila da: živjeti je radost.
Da kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Moja me vjera naučila da ljubiti znači služiti, a ne biti služen
Da biti sretan znači dati sebe. Ni manje ni više od toga
Moja me vjera naučila da ako podijelim svoj kruh da će ono što mi je ostalo bolje mi ići uslast
Da ako podijelim svoju sreću s drugim da će ona postati veća
Moja me vjera naučila da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
Moja me vjera naučila da današnji svijet najviše propada zbog pohlepe
I da pohlepa nema ama baš nikakve veze s onim što mi stvarno trebamo
Moja me vjera naučila da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u svezi toga.
Da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Moja me vjera naučila da je pomirenje jedina ruka koja ustranu gura crne oblake.
Da je pomirenje ključ koji ponovno otvara zaključana vrata.
Moja me vjera naučila da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
Moja me vjera naučila da trebam biti zahvalna Bogu jer:
On me miluje s tisuću ruku
On me ljubi s tisuću usana
On me hrani s tisuću darova
On me nosi na tisuću krila
On je moj Bog!