SV. KRIZMA U NAŠOJ ŽUPI
U našoj župi postala je tradicija da sakrament sv. krizme slavimo u posljednju subotu mjeseca svibnja ili prvu lipnja. Tako smo ove godine, u još jednom Bogom danom danu, nije bilo prevruće, nas 66 krizmanika potvrdili svoju vjeru. Stavili smo pečat, ovjeru na obećanja koju su za nas dali naši roditelji i kumovi na sakramentu krštenja. Sakramentu krizme, uz dugotrajnu pripravu, su prethodila dva posebna događaja. Susret s krizmateljem, mons. Marinom Barišićem nadbiskupom i sakrament sv. ispovijedi. Euharistijsko slavlje, nakon ulazne pjesme, je nastavljeno s pozdravom o. nadbiskupa od dvojice krizmanika, ministranata. Uz posebnu čast što je 
krizmatelj pastir naše nadbiskupije, u pozdravu su istaknuli poteškoće s kojima se mi mladi susrećemo te potrebu da Duh Sveti bude naš branitelj i oslonac u životu. Liturgijska čitanja su čitali trojica krizmanika, opet ministranati. S velikom pomnjom smo slušali zanimljivu, poticajnu i nadahnutu propovijed nadbiskupa u kojoj nam je pojasnio darove Duha Svetoga usporedivši ih s vokalima u hrvatskom jeziku. Nadbiskup je kazao da kao što su riječi bez vokala nerazumljive i neshvatljive tako je i naš vjerski život bez Duha Svetoga nezamisliv i prazan. Posebno nam je na dušu „stavio“ potrebu da s Duhom Svetim i njegovim darovima svakog dana budemo „on line“. Nakon propovijedi pred oltar su došla sedmorica krizmanika s uljanicama u ruci. S uskrsne svijeće nadbiskup je prenio svjetlo na uljanice kao znak povezanosti s uskrslim Isusom Kristom. Slijedili su stihovi, recitacija za svaki dar Duha Svetoga nakon kojega bi četiri krizmanice, članice djevojačke skupine Andrijane, a capella otpjevale po jednu kiticu himna O dođi, Stvorče, Duše svet. 
Posebno nas se dojmila obnova krsnih obećanja s upaljenim uljanicama na oltaru. Zatim je uslijedilo polaganje biskupovih ruku s molitvom. Za vrijeme mazanje krizmanim uljem nadbiskup je svakoga pojedinačno, ohrabrio i čestitao te kumovima preporučio da nas čuvaju. Nakon sv. pričesti posebno je zanimljiva bila, tako kažu oni koji su gledali i slušali, recitacija „Čudan Oče naš“ nepoznatog autora. Veoma interesantan dijalog između Boga i molitelja. Donosimo jedan od interesantnijih dijelova: Molitelj: ….i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla .. Bog: Ma ništa lakše od toga. Samo mi reci koje te osobe i situacije uvode u napast. Molitelj: Kako to misliš? Bog: Znaš ti svoje slabe točke: neodgovornost, rasipnost, škrtost, seksualnost, agresivnost, odgoj…. Ne daj napasti niti jednu jedinu šansu! Molitelj: Čini mi se da mi je ovo najteži ‘Očenaš’ koji sam ikada izmolio, ali sad prvi put moja molitva ima veze s mojim svakodnevnim životom. Na kraju misnog slavlja još jednom se obratio nadbiskup, poručujući nam da ohrabreni sakramentom kršćanske zrelosti odgovorno i ponosno svjedočimo svoju vjeru kako riječima, tako i djelima.
Josipa Ćubelić i Ivana Marinović