U organizaciji naše župe sv. Andrije, Gradskog kotara Sućidar te hrvatskih branitelja s teritorije župe župljani i njihovi gosti na svečan način, sv. misom su iskazali počast i poštovanje poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima. To je najvažniji dio proslave uoči Dana pobjede, Dana branitelja te Dana domovinske zahvalnosti koji se na posebno svečan način slavi na našem Sućidru. Njih tridesetdvojica su svoj život utkali u temelje nove, slobodne i neovisne države Hrvatske. Njihova žrtva i ljubav, njihovi darovani životi svima nama su obveza da ih se makar povremeno sjetimo i nikada ih ne zaboravimo. Bit dara osobnog života za Domovinu može se najtočnije izreći riječima samoga Isusa Krista. „Nema veće ljubavi od ove nego da netko dadne život svoj za prijatelje svoje.“ Već sam procesionalni ulazak u crkvu, mladi sa upaljenim svijećama s hrvatskom trobojnicom, a djeca s ružama u ruci na čast svakog, pojedinog hrvatskog branitelja, bio je sam za sebe ganutljiv. U prva četiri reda klupa crkve su bile njihove obitelji i prijatelji na koje gledamo s posebnim pijetetom. Don Ivan je u svojoj je propovijedi posebno naglasio: „Krenuvši u obranu Hrvatske oni nisu razmišljali ni o kakvim privilegijima. Jedino o čemu su mislili bila je sloboda mog i tvog doma, moje i tvoje obitelji. Imali su u sebi, grubo rečeno, jedan jedini nagon, a to je nagon ljubavi prema svojoj Domovini i narodu.“ da bi završio riječima: „Zato, hvala vam naši heroji. Hvala vama očevi i majke koji ste darovali takve sinove Hrvatskoj. Hvala vama obitelji koji ste sa zebnjom čekali hoće li se vaš sin, kći, otac, majka, brat, sestra, suprug, supruga vratiti živi sa bojišta. Hvala vam, vječni smo vam dužnici.“ Posebno potresan i veličanstven trenutak bio je na kraju sv. mise kada je bila prozivka. Tada su najbliži članovi na spomen imena i prezimena dotičnog branitelja, postrojbe u kojoj se borio dolazili pred oltar i iz ruku mladih preuzimali upaljenu svijeću s trobojnicom, te ružu. Na završetku misnog slavlja, za vrijeme pjevanja pjesme: „Bože čuvaj Hrvatsku“ nisu se mogle sakriti suze, mnogih na sv. misnom slavlju, što su polagano klizile niz obraze. Na misnom slavlju je svirao i pjevao, uvijek spreman naš VIS Izidor. Naša bliska prošlost i tragedije u našem narodu nikad ne bi smjele pasti u zaborav. Vjerujemo da i neće imajući na umu sv. Pavla koji u Hvalospjevu ljubavi zapisa: „Ljubav nikad ne prestaje.“ Nakon sv. mise na trgu u Vukovarskoj ulici, veliko je mnoštvo uz glazbu, teleći rižot, sladoled za djecu nastavilo sa slavljem, dugo u noć, jednog od najvećih blagdana naše novije hrvatske povijesti. Ovoj slavlje bilo i humanitarnog karaktera. Naime, organizirana je bogata lutrija od koje je sav prihod doniran Ustanovi za brigu djece sa smetnjama u razvoj „Koračići“.