Ratar, radnik
Sveti Izidor Ratar ili Izidor Radnik (Madrid, oko 1070. – Madrid, 15. svibnja 1130.). Njegov se blagdan slavi 15. svibnja.
Rođen je oko 1070. od skromnih roditelja. Veoma mlad je radio kao nadničar po tuđim poljima. Izidor brzo ostaje siroče bez oca i majke pa je počeo raditi kao najamni radnik ratar kod bogata posjednika Vera. Zbog marljivosti ga Vera brzo zavoli što se nije svidjelo drugim slugama. Oni su ga iz zavisti počeli kod gospodara optuživati da on doista ne radi te da previše vremena posvećuje pobožnosti, jer bi prije polaska na polje, svako jutro odlazio na misu i preporučio se Isusu i Mariji. Jednom je gospodar ukorio svetog Izidora. Svetac je odgovorio: ”Pričekajmo do žetve, da vidimo na čijem će polju više uroditi, na koje ja obrađujem ili na polju drugih.”
Kad su Madrid 1110. napali Almoravidi Izidor se sklonio u Torrelagunu. Tamo je upoznao djevojku Mariju Toribiju, zaljubio se u nju i oženio je. Godine 1119. vratio u Madrid, zaposlio se kod bogatog posjednika Juana de Vargasa. Stekao je njegovo povjerenje i postavljen je nadstojnikom imanja nedaleko od Madrida. Zavidnici su ga optužili da za vrijeme posla ne radi nego moli. Gospodar se na svoje oči htio uvjeriti pa je jednog dana potajno pošao na njivu te mu je poštovanje prema Izidoru još više poraslo, jer se uvjerio da je Bog blagoslovio Izidorov rad, te je na Izidorovom polju bio najveći urod.
Umro je 15. svibnja 1130. u Madridu. Bio je pokopan na mjesnom groblju Svetog Andrije. Četrdeset godina poslije smrti, tj. 1170. otvoriše njegov grob te nađoše njegovo tijelo čitavo i netaknuto. Stavljen je u srebrni lijes i smješten u crkvu Svetog Andrije u Madridu, gdje je bio kršten i gdje ga se časti. U toj se katedrali čuvaju njegovi zemni ostaci. Kad se španjolski kralj Filip III. teško razbolio te mu liječnici nisu mogli pomoći, donešene su relikvije Svetog Izidora u kraljevu sobu i kralj je naglo ozdravio. Tri godine nakon, točno 12. ožujka 1622. Izidor je uvršten u spisak Svetaca.
Blaženim ga je proglasio 1619. papa Pavao V., a svetim 1622. papa Grgur XV.
Izidor je postao uzorom molitve i teškoga rada, a isticao se velikom ljubavlju i samilošću prema siromasima i životinjama. Svi su ga još za života smatrali pravim svecem. Zazivaju ga pri smrti djece, a zaštitnik je Madrida, sela, seljaka, zemljoradnika, težaka, nadničara, farmera, rančera, orača, slugu, stoke te mnogih ustanova, udruga, naselja, biskupija, župa, crkava i kapela širom svijeta, pa tako i hrvatskih krajeva.
Ime mu je grčkog porijekla i znači dar Izide (Isis+ doron: Izida je bila egipatska boginja zemljoranje, a doron bi značilo poklon ili dar).
SUĆIDAR
Naša se župa Sv. Andrije nalazi na području Sućidra. Sam naziv dolazi od Sanctus Isisodur, što se u govoru puka preobličilo u Sućidar. Prefiks “su” u toponimima Dalmacije uobičajen je za prostore nazvane po katoličkim svecima (Sustipan, Sutikva, Sućurac, Sumartin, Supetar,…), a odnosi se na “sveti”, kojem se dodavao nastavak imena sveca, obično promijenjen u skladu s lokalnim izričajem.
Sućidar je naziv koji se proteže poviše Bola, a jugoistočno od Kmana. Nekada su tu prevladavala polja i livade, a kasnije su nastala najprije mala naselja doseljenika. S vremenom su se izgradili i moderna naselja, pa je Sućidar podijeljen. Donji dio pridodjeljen je prostoru kotara Plokite, dok se gornji dio i dalje naziva Sućidar. Nekada se radi razlučivanja donji dio zvao Sućidar I., a gornji Sućidar II. Nakandno se tom dijelu Sućidra dodao naziv Vrh Sućidra, a to je zapravo prostor kojeg obuhvaća naša župa, što odgovara i prostoru kojeg obuhvaća kotar Sućidar.
Ime je dobio po srednjevjekovnoj crkvci svetoga Izidora, čije se ime prvi put spominje 1096. godine u nazivu “vinograd kod svetoga Izidora” (vineam a sancti Ysydor). U Marulićevoj oporuci spominje se kao jedna od zemalja pod imenom “Terren a Sucidar”. U drugim se dokumentima piše i kao “terra sancti Scideri” ili “ecclesia sancti Syderi”.
Sama crkvica nalazila se na uzvisini od 104 m, a porušena je 1916. godine. Zbog gradnje vodovoda 1950. godine, u potpunosti je srušena. Narod ju je nazivao još i sv. Izidor ili sv. Židor. Ime je nastalo spajanjem riječi Sut i Jidor, gdje se disimilacijom (t+j= ć), te promjenom samoglasnika (“o” je postalo “a”) došlo do naziva Sućidar.
Pored ove crkvice sv. Izidora, postojala je još jedna na predjelu Kamena koju je narod nazivao sv. Đidorije. Sagrađena je u živcu kamena, a štovalo se istoga sveca kao zaštitnika poljodjelaca.