Pedeset mladih iz naše župe bilo je na duhovnoj obnovi pod nazivom „Pripravite put Gospodinu!“ u Kući susreta Tabor u Samoboru od 10. do 13. prosinca. Išli su mladi koji dolaze na župni vjeronauk poslije krizme i napunili su cijeli jedan autobus, a pošto don Ivan nije mogao ići jer sada više nemamo kapelana kojemu može povjeriti župne obveze, naša Maja i naš župljanin Igor, koji redovito posjećuje Tabor, brinuli su se da sve protekne u najboljem redu. Osim nas, toga vikenda u Taboru je bila i molitvena zajednica iz Makarske, točnije tri autobusa pobožnih Makarana. Do kraja obnove više puta su nas pozvali da im dođemo u goste, a nadamo se da i hoćemo! Što se tiče naše ekipe, nisu svi bili oduševljeni smještajem, neki su možda išli samo da dva dana ne budu u školi ili da budu slobodni od kakvih drugih obveza, neki su išli da bi razgledavali Samobor, neki nisu očekivali ništa posebno od duhovne obnove, a neki su možda očekivali i previše. Seminar od četiri dana, a svaki dan predavanja o duhovnim temama, krunica, sveta misa i klanjanje, pijenje blagoslovljene vode, fra Ivan i njegov milozvučni glas koji zatvara kapke, a onda opet isti taj njegov glas koji nas zove da ustanemo, pjevamo, plešemo i plješćemo: „Raširi ruke i slavi Gospodaaa…“ – mislim da je većini kroz glavu prolazila misao: „Pa šta ćemo mi ode?“ Već drugi dan predvečer situacija se mijenjala, a vrhunac je bilo predvečerje trećega dana. Tada je već počelo spontano pozdravljanje roditelja na mobitelu lijepim katoličkim pozdravom „Hvaljen Isus i Marija!“ te obraćanje svojim prijateljima s „Draga braćo i sestre!“ Oni koji su u početku najviše gunđali, sad su ili šutjeli ili imali izjave donedavno neočekivane za njih, kao što su dvije navedene u prethodnoj rečenici ili: „Slava Isusu!“, „Sve je to Božja providnost“. Okupani Duhom Svetim, uronjeni u dubine Božjega otajstva, pomalo i nevoljko vratili smo se našem Sućidru po kojem ovih dana točno možete prepoznati one koji su duhovno obnovljeni – uglavnom su nasmiješeni, dolaze na zornice ili popodnevne mise (a neki i na obje u jednom danu!!!) i stalno pjevaju: „Ja nosim Taaabor u srcu, Taaabor u srcu, Taaabor u srcu nosim jaaa, aleluja! Slava Bogu kao izvor vode žive (žive!)…“