TREĆA KORIZMENA BIBLIJSKA SRIJEDA
Tema treće Biblijske korizmene večeri srijedom je bila „Getsemansko sučeljavanje sa smrću“, kako je Isus proživio svoju smrt prije same Kalvarije. Prije samog predavanja prof. dr. don Marinko Vidović predvodeći misno slavlje propovijed je započeo riječima: „ Uvijek se nalazimo pred dilemom što preuzeti iz prošlosti i nositi dalje u budućnost, a čega se od prošlosti otarasiti, ići slobodnije u budućnost. Puno je toga što u prošlosti stoji i što ne bi trebalo opterećivati budućnost, s tim što prošlost nikako ne smijemo zanemariti. I kršćanstvo se u prošlosti našlo pred dilemom što uzeti od Židova, a što odbaciti.“ Govoreći o odnosu Židova i Isusa prema zakonu don Marinko je kazao kako su Židovi su držali zakon kao najvažniju odrednicu života što Isus, iako Židov, u svom nauku nije prihvatio. O tome nam svjedoči i sv. Pavao koji je rekao kako nikoga iz poganstva ne treba uvoditi u židovstvo da bi pristupio Isusu Kristu budući da ne spašava nikoga zakon nego vjera u Isusa Krista. Isus jasno luči od što od Mojsijeva zakona treba nositi dalje, a što ostaviti prošlosti, ali ništa ne smijemo dokinuti. Potom je Prof. Vidović razložio koja je razlika između legitimiteta i legaliteta kako bi istaknuo kako je za njega neusporedivo važniji legalitet postavivši pitanje: „može li vrijediti zakon samo zato što je za taj zakon u saboru podignuto 76 ruku? Možemo li glasovati o tome je li dopušteno ubiti? Abortus? O tome se ne može glasovati. Legalnost se temelji na nečemu što je metafizičko, nečemu što je božansko, nečemu što vrijedi za sve. I tek tada možemo donijeti nekakav legalni zakon. Isus jamči da Mojsijev zakon ima božanski legalitet i legitimitet.“Predavanje s temom „Getsemansko sučeljavanje sa smrću“ don Marinko je naglasio da je Isus najprije proživio svoj smrt u Getsemaniju i to u molitvi. Primjetio je, prof. Vidović, da se rijetko kaže što je Isus u svojoj molitvi molio i kako se obraćao Ocu nebeskom. Isus se u Getsemani ide pripremiti za svoju smrt. Postupa isto tako kao što postupa svaki bolesnik kojem je dijagnosticiran neizlječivi karcinom. Tri su faze kroz koje prolazi takav bolesnik: „1. Pobuna. Zašto Bože meni? 2. Traženje pomoći i tek u 3. Fazi čovjek se miri. Treba prihvatiti smrt. Smrt je najosobniji čin koji čovjek može imati. U svim drugim činima imamo nekoga s nama. Čak i u rođenju. Majka je s nama. Ona nas rađa dok smo u smrti sami.“ Isus se nakon Pashalne večere sa svojim učenicima povlači u Getsemani budući da oni koji nisu imali prenoćiše išli su u maslinski vrt gdje bi prenoćili. Drugi razlog zašto se Isus povlači u Getsemani pružanje je prigode svojim neprijateljima da ga uhvate nasamu budući da se boje naroda. U Getsemanskom vrtu imamo tri radnje „odvaja se od učenika, komunicira s učenicima i tek onda stupa u razgovor s nebeskim Ocem.“ U nastavku izlaganja don Marinko je konkretno naveo kako je Isus u svakoj od ove tri radnje proživljavao svoju smrt unaprijed, kao da vidi anticipirao ono što će biti ostvareno na križu. To nije konkretno opisano ali se iz njegova nutarnjeg stava može zaključiti „ da je to tegobno, da to nije samo strah nego da je to agonija. Nije Isus išao u smrt: sve je meni jasno. Ja ću za dva dana biti uskrišen. Ne. I on se bojao smrti, i on je bio tjeskoban ali imao je nadu: Otac će biti sa mnom.“ Svoje predavanje don Marinko je zaključio govoreći o našoj smrti postavivši sebi i nama pitanje: „Tko to od nas moli za sretnu smrt? Mi se bojimo to moliti. Što znači sretno umrijeti? Ne znači bezbolno. Svatko umire u boli. Sretno umrijeti znači umrijeti zadovoljan. Umrijeti smisleno. Znati zašto si živio i komu ideš.Valjda ste vidjeli ljude koji umiru s osmjehom na ustima za razliku onih koji umiru u grču, u škripi zubi, ako ih imaju. Zašto tako? Zato što nikada nije prihvatio niti Boga, niti onostranost.“ Tu nam je primjer Isus koji je svoju smrt prihvatio u vjeri i u molitvi.
