UŽIVALI SMO U GARDALANDU

UŽIVALI SMO U GARDALANDU

Mladi članovi naše župne zajednice i ove godine su bili marljivi. To, naravno, uopće nije neko iznenađenje. Poglavito se to odnosi na sudionike Državnog natjecanja iz vjeronauka, najbolje ministrante, VIS Izidor, najvrjednije članove dječjeg zbora, dio čitača i još poneko. Svima je već poznato da don Ivan zna itekako nagraditi rad, trud i odanost župnoj zajednici. Nama mladima nema bolje nagrade od putovanja u jedan od najljepših, najvećih i najatraktivnijih zabavnih parkova Europe, u Gardaland!Gardaland je smješten u gradiću Castelnuovo del Garda i godišnje ga posjeti gotovo 3 milijuna ljudi.  Posjetiteljima nudi pedeset šest vožnji među kojima su najzanimljivije šest velikih rollercostera (Blue Tornado, Magic Mountain, Sequoia Adventure,Orto Bruco, Mammut, Fuga da Atlantide i Raptor) od kojih vam zastane dah. Nas točno trideset šest se u noći sa ponedjeljka na utorak uputilo prema Italiji. Bilo je zaista naporno putovati cijelu noć osobito zato što je autocesta većim dijelom bila zatvorena zbog olujne i orkanske bure tako da smo dobar dio puta morali se voziti starom cestom. No, ni to nam nije uspjelo pokvariti uzbuđenje i svi smo strpljivo čekali taj trenutak otvorenja parka. Mislim da se sav taj put itekako isplatio jer ćemo ono što je uslijedilo pamtiti cijeli život. Naš vodič Darko Pejković je bio zadužen za plan obilaska parka tako da u što kraćem roku posjetimo što više atrakcija. Za detaljno vidjeti cijeli park mislim da ne bi bilo dovoljno ni deset dana, a kamoli jedan, no ipak smo kvalitetno iskoristili vrijeme. Na neke smo vožnje išli svi zajedno, a na neke su se odvažili ići samo najhrabriji među nama tako da su izjave poput: “Mamice moja, ja bi kući!” i “Napisa san ja već svoju oporuku!” te nešto u stilu “Don Ivane, a da Vi nama ipak date posljednje pomazanje…” mogle često čuti. No, nismo se samo zabavili nego nešto i naučili. Naučili smo nešto novo o sebi, stekli hrabrost koju prije nismo imali. Jer nije problem sjesti i provozati se, nego je veliki korak uopće se odvažiti na takvo nešto. Čisto da ne mislite kako je sve to lagano možda će vam ove činjenice promijeniti mišljenje:

Blue tornado je najbrža vožnja u parku. Trajanje vožnje je 1.42 minute, a brzina je oko 80 kilometara na sat. Dužina samih tračnica je 765 metara, a visina konstrukcije iznosi 33 metra. Tijelo se izlaže velikoj inerciji i jakom djelovanju gravitacijskih sila pa se vožnja ne dopušta trudnicama i osobama koje imaju zdravstvenih problema.

Magic Mountain je tipičan “vlak smrti” koji postiže brzinu od 70 kilometara na sat i visok je 54 metra. Dužina tračnica je 1152 metra. Vožnja traje dvije minute.

Sequoia Adventure je jedan od četiri “Roller Coastera” u Gardalandu na kojem se postižu brzine od oko 15 km/h. Poznat je po tome što u jednom trenutku ljudsko tijelo visi “naglavačke” te srce počinje brže kucati.

Space Vertigo je vožnja koja se odvija na visini od četrdeset metara. Pogled s vrha uključuje mogućnost pregleda čitavoga grada i jezera Lago di Garda.

Velike su visine i brzine utjecale na rad naših srca i povećale količinu lučenja adrenalina. To je, definitivno osjećaj koji se pamti. Nabrojene su samo neke od brojnih vožnji koje Gardaland ima. Osim rollercostera posjetili smo i brojne predstave koje su se nudile. Imali smo prilike vidjeti pravi Magic show sa svim onim cool stvarima poput jedenja vatre, pilanjem i nestajanjem ljudi i tako dalje. Nikako ne mogu ne spomenuti kapelicu u Gardalandu u kojoj smo, budući da je taman bilo podne, izmolili Anđeo Gospodnji i u Gospinu čast zapjevali jednu marijansku pjesmu. Smiješak nam nije nestajao sa lica cijeli dan, a čeznutljivi pogled prema Gardalandu u trenutku odlaska definitivno znači da smo se dobro zabavili. A kad dolazi dobra zabava uglavnom dolazi i veliki umor tako da nas na kraju dana više ni noge nisu slušale te smo jedva izdržali do 22 sata. Nakon svega toga nije nam bilo teško još jednu noć provesti u autobusu mada mislim da ćemo se svi kolektivno od ovog puta oporavljati još danima. Jedino što možemo je zahvaliti don Ivanu što nam je sve to omogućio i Darku što nas je strpljivo vodio kroz park. Dan u Gardalandu ćemo pamtiti cijeloga života te ga zasigurno posjetiti opet. Gardaland je zasigurno najbolja nagrada i mislim da ćemo nakon ovog putovanja još više raditi za dobrobit župe. Jer tko zna? Možda će nas dogodine don Ivan odvesti i u Disneyland. S njim se zaista nikad ne zna.                                                                                                                                                                                          Martina Olah

Galerija slika

Prezentacija