„Ovo je dan ovo je dan što ga stvori Bog, što ga stvori Bog, radujmo se, radujmo se Bogu kličimo“, više sv. Josipu Radniku nego Prazniku rada, jer je ovaj dan za Izidore bio posebno radan. Gledajući glazbeno i radno ovo je bio najzahtjevniji dan u djelovanju i radu Izidora. Naime, pozvani smo da 1.svibnja uživo, pjesmom i riječju, svjedočiti vjeru u Boga i mladenačku radost života u emisiji duhovne glazbe Pop-sacro val na Radiopostaji Mir Međugorje. Međutim, tu kreću problemi. U samo dva tjedna trebalo je izvježbati pjesme koje ćemo izvesti. Uz puno truda i probi (ispričavamo se susjedima na buci u kasnim satima) uspjeli smo, te se lagano počeli pripremati za polazak u Međugorje.Ujutro smo se našli
ispred crkve i, ‘ko bi rek’o čuda da se dese, nitko nije zakasnio ili zaboravio nešto ponijeti. Ukrcavši instrumente u kombi bili smo spremni te smo uz molitvu i pjesmu krenuli. Ovoga puta kočnice nisu otkazale i sretno smo stigli u Međugorje gdje nas je dočekao voditelj emisije Dragan koji nas je odveo do studija 3. Tu smo ostavili naše stvari i instrumente koje su naši vrijedni ugostitelji spojili i pripremili za generalne probe i sam nastup. Tijekom ručka, ali i cijelog dana pratila su nas nasmijana i ohrabrujuća lica domaćina koja jako mnogo znače jer je odmah sve bilo lakše. Prije tonske, ujedno i generalne, probe naši su nas poveli u razgledavanje radija gdje smo oduševljeno slušali njihova iskustva te proučavali njihovu opremu. Nakon obilnog ručka se bilo teško koncentrirati kada što treba pa smo počeli „pucati“, ali uz par savjeta naših domaćina, meštara s radija, iskusnih glazbenika i voditelja, živnuli smo i samo nam je bilo važno da damo sve 
od sebe te da to što radimo, radimo na slavu Boga. Kako se približavao početak emisije uzbuđenje je raslo, ali onog trenutka kada su krenuli prvi taktovi pjesme stvari su „sjele“ na svoje. Prepustili smo se ugođaju i cijela emisija je prošla za tren. U emisiji smo izveli sljedeće pjesme: Vjera je moj savez s Bogom, Daje sve za tebe, Kripiš mi dušu, Trebam te, Dolaziš mi, On dolazi da spasi vas, Na tvojim rukama, Bez imena Tvog, S Tobom Kriste želim biti, Spasenja moć, U krilu majčice. Osim što smo svirali i pjevali govorili smo i o svojim početcima, iskustvima, nastupima te planovima za budućnost što je jako razveselilo naše slušatelje koji su se javljali telefonom i poticali nas da nastavimo i dalje. Kao znak zahvalnosti na potpori mi smo im zauzvrat poklonili naše majice s logom župe. Telefonom se iz Splita u emisiju uključio i naš don Ivan koji je pričao o župi i djelovanju u njoj te je na kraju i nas pohvalio. Više od same pohvale su nam
značila njegova opažanja kako se nakon probi zadržimo ispred crkve pričamo, smijemo se. Premda, možda to ne uočavamo uvijek, ali to je dragocjeno i to je ono zbog čega smo bolji, što nas potiče jer smo prije svega prijatelji. Na završetku emisije na licima je bio osmijeh koji nikako nije silazio s naših lica. Počeli smo se grliti, skakati, a to je nešto što je vrjednije od zlata i dijamanata. Svoju gostoljubivost naši su nam domaćini pokazali i bogatom večerom nakon koje smo s osmijehom na licu, srećom i zadovoljstvom u srcu krenuli natrag u naš Split.
Marija Ćibarić