Vis Izidor u akciji

Vis Izidor u akciji

Rano jutro – pola sedam (06:30h) našla se standardna postava VIS Izidora (Jele, Mare, Mire, Nive, Jopa, Cela i moja malenkost) ispred naše crkve u subotu, 9. travnja. Našli smo se, naime, sasvim slučajno (!) da bi se divili rođenju novog dana i porazgovorali o ključnim pitanjima u vezi pošumljavanja mjeseca. Naravno, šalim se… sastali smo se jer smo pozvani animirati misu za maturanteSplitsko-makarske nadbiskupijekoja se gotovo već tradicionalno slavi u crkvi sv. Ante Padovanskoga na Humcu u ljubuškoj krajini (BiH). Vozio nas je bogoslov Ante Bitunjac s kojim smo bili sposobni komunicirati tek oko 8h kad smo stali kod dućana Maki (negdje na pola puta), marendali i živnuli (dotad smo bili budni samo naizgled). Na Humcu nas je dočekao gvardijan fra Miro Šego i smjestivši se, pjesmama smo privukli maturante u crkvu gdje je uskoro započelo pokorničko bogoslužje koje je predvodila vjeroučiteljica iz sinjske gimnazije Dinka Šimunovića, a nakon toga i misa koju su predslavljali gvardijan, don Josip Periš – predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić zajedno s ostalim prisutnim svećenicima vjeroučiteljima. Zanimljivo je što je mons. Barišić zapravo odbio doći na misu za maturante zbog već dva mjeseca prije zakazanih obveza, no kad je čuo da su prijavljena 44 autobusa (čak 16 iz Splita, 7 iz Sinja, a bilo ih je i izImotskog, Vrgorca, Omiša, Makarske, Ploča i Metkovića), poslao je svoje delegate na te dogovore i ipak došao na Humac gdje je u propovijedi pozvao sve maturante da budu uzorni mladi građani i svijetla budućnost Hrvatske te pravedno rasuđuju kako je i Nikodem (od grč. nikao pobjeđujem + demosnarod) iz evanđelja kad se zauzeo za saslušanje Isusa koji je nepravedno bio optužen dok su ga drugi htjeli odmah osuditi (ne događa li se isto često i dan danas?).

Nakon mise mogli smo posjetiti najstariji muzej u BiH koji je odmah kraj crkve, u sklopu franjevačkog samostana. Tu je završilo zajedničko organizirano druženje, a uslijedili su izleti u Međugorje i Mostar, svaki autobus je išao redosljedom po svojoj želji pa je tako i naš kombi. Išli smo prvo u Međugorje gdje smo se, moleći krunicu, popeli na brdo ukazanja koje se tako zove jer se upravo na tom brdu 26. lipnja 1981. godine Gospa ukazala vidjelici Mariji Pavlović. Iza Gospe je Mariji rekla: “Mir, mir, mir i samo mir! Mir mora zavladati između Boga i čovjeka, a i između ljudi!” pa je 8. rujna 2001. u čast dvadesete obljetnice ukazanja, na tom mjestu postavljen bijeli mramorni kip Kraljice Mira. Otišli smo i do kipa uskrslog Krista iza međugorske župne crkve Sveti Jakov iz čijeg desnog koljena teče prozirna tekućina za koju se vjeruje da su Isusove suze. Duhovno ispunjeni otišli smo dalje do Mostara gdje se nismo dugo zadržavali – prošetali smo Starim mostom i svratili u hvaljeni „Palačinka bar“ (na „našoj“ strani) provjeriti istinitost tvrdnje da upravo oni imaju nadaleko najbolje palačinke. Vjerovali ili ne, palačinke su zaista nešto posebno, spremaju ih na stotinjak vrsta i tvrdnju smatramo dokazanom. Sada već dakle ispunjeni i na drugi način, oko 18h krenuli smo svojim kućama, pjevajući, dakako!