Vjeronaučna olimpijada (2008)

Vjeronaučna olimpijada (2008)

Pobijediti na natjecanju želja je svih onih koji sudjeluju. Sudionicima Vjeronaučne olimpijade koji su predstavljali našu školu Sućidar: Ani Šušić, Ani Bracić, Antoniji Senta i Josipu Galiću ta se želja ostvarila. Osvojili su prvo mjesto na Državnome natjecanju iz vjeronauka koje se održalo u Varaždinu.

Naše pripreme za natjecanje počele su u rujnu prošle školske godine. U početku nismo bili sigurni hoćemo li se upustiti u tu avanturu. Malo po malo počele su prve vježbe, mukotrpno učenje, ispisivanje niza stranica koje su govorile o sv. Pavlu i njegovom iznimno zanimljivom životu… Naravno važno je naglasiti da su kriteriji bili vrlo visoki. Kako su prolazili mjeseci, tako smo se mi sve više upoznavali sa sv. Pavlom, životom prve Crkve, progonima, carevima te našim mučenicima… Bilo je teško. Uzevši u obzir i naše školske obveze bilo je to vrijeme skoro bez slobodnih vikenda, bez božićnih praznika, bez imalo slobodnog vremena. Ipak, sve se isplatilo! Došlo je vrijeme Školskog natjecanja i svi smo bili jako uzbuđeni. Natjecanje se održavalo u našoj školi gdje su se okupili vjeroučenici, natjecatelji iz istočnog dijela Splita do Omiša.

Pomolili smo se Bogu i krenuli na natjecanje. Bili smo sigurni u sebe i znali da ćemo uspjeti. Osvojili smo prvo mjesto s velikom prednošću u broju bodova pred ostalim školama. Don Ivanovo zalaganje i naš trud, sada su svi mogli vidjeti.

Osjećaj je bio neopisiv!!! Međutim, to je bio samo početak. Kasnije su slijedili sati učenja i vježbi. Svake nedjelje nakon večernje mise sastajali bismo se u tijesnih 7m2 pišući testove prilično dugo vremena. Uvjeti nisu bili primjereni 21. stoljeću. Kruta hladnoća, prokišnjavanje… Ali, ništa od navedenog nije utjecalo na naše zalaganje i trud, volju za uspjehom. Početkom drugog mjeseca došlo je Županijsko-nadbiskupijsko natjecanje u Osnovnoj školi o. Petra Perice u Makarskoj. Već tada smo predvidjeli veliku konkurenciju, ali na kraju, nitko nam nije bio raven. Tako smo i na županijskom natjecanju ostvarili prvo mjesto. To je bio dokaz naše volje i truda. Nekoliko dana poslije natjecanja svi sudionici iz Splitsko-makarske nadbiskupije koje su postigle dobre rezultate išli su na izlet. Prekrasni slapovi Krke i otočić Visovac u nama su ostavili prekrasan dojam. Svi smo osjećali povezanost i naše prijateljstvo je postajalo sve dublje. Ubrzo se približavao dan Državnoga natjecanja i odlaska u Varaždin. Varaždin, barokni grad, oduševio nas je svojim prekrasnim građevinama. Nakon uljudne dobrodošlice u hotelu, slijedilo je upoznavanje svih ekipa, pristiglih iz svih dijelova Lijepe naše. Drugi dan bio je vrhunac svih naših nadanja, očitovanje i dokaz našeg truda. Bio je to dan državnog natjecanja iz vjeronauka. Uzbuđenje je bilo veliko i pomalo neočekivano. Svi smo mi duboko u duši znali da smo pobjednici, kako su nas na predstavljanju pozdravili. Ipak samo će jedna ekipa osvojiti prvo mjesto. Naše su misli bile usmjerene na Boga i njegovu pomoć. Svatko od nas znao je da nas čeka naporan dan i da moramo dati sve od sebe. Pokušali smo riješiti najbolje što možemo, ali u jednome dijelu natjecanja postali smo malo razočarani. Iščekivanje rezultata bio je jedan od najtežih trenutaka. Kad smo saznali da smo prvi u tome dijelu, naše veselje se nije moglo sakriti. U popodnevnim satima čekao nas je usmeni dio. On je bio toliko uznemirujući da mi se činilo da svi ovi protekli mjeseci u kojima smo se mukotrpno pripremali i nisu bili tako teški. Sam čin naše pobjede bio je jedan od najljepših trenutaka u našem životu.

Don Ivan i nas četvoro nismo mogli sakriti suze i radost. Pomisao da smo prvaci cijele Hrvatske u nama je izazvala ponos i neizmjernu radost. Svi naši suparnici, natjecatelji zdušno sun am čestitali. Naš trud i rad ipak su se isplatili. Navečer su nam dodijeljene nagrade, medalje, osvojili smo putovanje u Istru. Tu noć u hotelu nitko nije spavao. Mobiteli su zvonili, a mi još uvijek nismo bili svjesni da smo postigli ono za što smo se trudili cijele protekle godine. Zahvalni smo Bogu što je bio uz nas i pomogao nam.

Poslije su slijedila putovanja u prelijepu Istru, kao nagrada Agencije za odgoj i obrazovanje te Malog koncila. Bilo je veoma zanimljivo, iznimno vruće, ali nas to nije spriječilo u stvaranju novih prijateljstava. Tu su bili i odlazak u Zagreb na primanje nagrada od Agencije za odgoj i obrazovanje u ime ministra Primorca, izlet na slapove rijeke Krke. Međutim, jedno nezaboravno iskustvo je obilježilo naš život. Don Ivan nas je za nesebičan trud obećao voditi na hodoćašće u Rim. To je obećanje i ostvario. Odlazak u Rim, te hodočašće na relaciji Venecija – Rim – Padova. To iskustvo se ne može opisati riječima, veličina, ljepota i rasokoš bazilike sv.Petra ne ostave čovjeka ravnodušnim. Kao što sam napisala, ovaj doživljaj ne iskazuje se riječima, pa ga neću niti pokušavati opisati. To jednostavno morate doživjeti. Ovo iskustvo, od početka do kraja, je bilo nešto što ćemo pamtiti cijelog života. Bilo je tu i plača i smijeha, i tuge i veselja, mješavine muke i ostvarivanja snova i ciljeva. Sve ovo nas je naučilo nečemu – da se do cilja dolazi u malim neprimjetnim koracima. Sada, kad možemo sve sagledati objektivno, shvaćamo da je to nešto što se neće ponoviti i zato ćemo sve ovo pamtiti cijelog života. Zato se želimo zahvaliti Bogu i svima koji su nam bili velika podrška tijekom priprema.

Ana Bracić i Ana Šušić