Vjeronaučna olimpijada-nagradno hodočašće
I ove je godine HBK nagradila pobjednike vjeronaučne olimpijade petodnevnim izletom. Ove godine to je bilo hodočašće po Marijanskim svetištima Austrije i Poljske.
Od naše četveročlane ekipe najboljih olimpijaca osnovnih škola Hrvatske, na putovanje su išli Ivana, Roko i Borna. Nikola je propustio izlet, ali njegovo mjesto je spremno ‘zauzela’ Matea Gudelj, bivša dvostruka najbolja olimpijka. Ni naš don Ivan nije mogao s nama, ali ga je dostojno zamijenila Maja Mula, naša pomoćna mentorica i ‘dobri duh’ ekipe.
Najprije nas je čekao peterosatni put autobusom do Zagreba, gdje smo presjeli u posebno rezervirani autobus sa ostalim ekipama i nastavili put – naravno, zauzeli smo najbolja mjesta na ‘galeriji’. Put je bio dug, pa smo ga proveli malo u igri, malo u razgovoru i u spavanju.
Nakon višesatnog putovanja stigli smo na naše prvo odredište, austrijsko svetište Mariazell. Imali smo svetu misu koju je predvodio hvarski župnik don Mili Plenković. Poslije veoma poticajne i produhovljene propovijedi upoznati smo s povijesnim i duhovnim značenjem ovog prekrasnog marijanskog svetišta. Nastavili smo put prema Poljskoj u odličnoj atmosferi – red kartanja, red viceva, red glazbe, itd. sve do Poljske. U Krakow smo stigli kasno navečer, u Svetište Milosrdnog Isusa, gdje su nam ponudili jednu krasnu večeru i zaista, dojmljive sobe.
Sljedeći dan proveli smo u razgledanju Krakowa i njegovih kulturnih znamenitosti. Bilo je naporno, ali se isplatilo. Krakow je najstariji poljski grad prepun divnih ckrava, trgova i ostalih interesantnih mjesta koja je vrijedilo pogledati.
Nakon razgledanja dobili smo slobodno vrijeme za svoje zanimacije: slikanje, zezanje i shopping. Poslije ručka otišli smo u razgledavanje jedne od najpoznatijih turističke atrakcija Poljske, rudnika soli Wielizcka. Vidjeli smo samo mali dio ovog 300 km dugog zdanja i to na dubini od 135 metara. Dvosatno razgledavanje rudnika poprilično nas je izmorilo. Vidjeli smo velike dvorane, podove i zidove od soli, bazene, kapelice, skulpture. To nam je bio jedan od zanimljivijih razgleda. Bio je to neopisiv doživljaj.
Narednog dana u planu je bio posjet još jednom Marijanskom svetištu, Czestohowa. Putujući prema tom odredištu, zaustavili smo se i u Wadowicama vrlo slikovitom rodnom mjestu pape Ivana Pavla II, gdje smo posjetili njegovu rodnu kuću. Ispunjavao nas je osjećaj duboke zahvalnosti prema blaženom Papi veliko prijatelju Hrvatske.
Najturobniji dio puta bio je posjet Auschwitzu, jednom od najokrutnijih koncentracijskih logora na svijetu. To mjesto je zaista stravično! Svaka pora na koži se naježi od tih prizora i priča koje smo čuli tijekom razgledavanja.
Nastavili smo put i navečer stigli u Czestohowu. Jedino što nam je trebalo bili su kreveti…..
U četvrtak je bilo Tijelovo, pa smo dan započeli misom, a slijedilo je razgledavanje ovog svetišta. Dobili smo slobodno poslijepodne do večere. Voditeljice puta, Anita Matković, sve nas je počastila „Kremufkama“. Preostalo smo slobodno vrijeme uglavnom proveli u gradu, na tržnici, kupujući sitne suvenire za one koje smo ‘ostavili kod kuće, u Splitu’ i guštajući u sladoledu…..priče nije nedostajalo, bili smo puni dojmova.
Sutradan smo odmah nakon doručka, spakirali stvari i put pod noge prema našem dragom Splitu. Čekalo nas je cjelodnevno putovanje, sa zaustavljanjem u Brnu, u Češkoj.
Tamo smo imali misu u Katedrali Sv. Petra i Pavla.
Nastavak putovanja prema Zagrebu proveli smo uglavnom spavajući, pošto nas je raspored od prethodna četiri dana poprilično izmorio. U Zagreb smo stigli oko devet sati navečer gdje smo s našom mentoricom Majom krenuli u potragu za dobrom pizzeriom….
Oko ponoći smo krenuli ka Splitu, gdje su nas roditelji dočekali u ranim jutarnjim satima. Nismo baš bili pričljivi. Jedino što nam je trebalo bio je dobar san…..
Putovanje je bilo izvrsno, vrlo motivirajuće. Bilo je ovo prekrasno iskustvo koje nikada nećemo zaboraviti! Možda ćemo razmisliti o nastupu na olimpijadi i sljedeće godine. Zašto ne?
Borna Rupčić i Ivana Alduk
