VUKOVAR NA SUĆIDRU
Prošlo je dvadeset godina od mučeničkog pada grada Vukovara kako ga Siniša Glavašević, u jednom od svojih posljednjih javljanju nazva, „grada kojeg nema“.
Dvadeset godina poslije, grada ima, ali to nije više onaj Vukovar.
Ipak, svaki Hrvat, barem ovih dana, osjeća potrebu stati, molitvom srca i duše izreći svoju zahvalu velikim i hrabrim ljudima koji su braneći Vukovar branili i obranili Hrvatsku.
Kao i u svim crkvama „gdje Hrvati dišu“ i u našoj crkvi sv. Andrije smo, slaveći Boga prikazali sv. misu za te divne ljude koji su cvijeće ljubavi prema domovini zalili svojom krvlju. Stoga je ispred oltara postavljeno srce od dvadeset ruža u sredini kojih je bio napravljen broj 20. Ispred srca od ruža svijeće su oblikovale slovo V.
U dobro popunjenoj crkvi don Ivan je u svojoj propovijedi naglasio: „Svaka se ljubav mjeri, ako je uopće mjerljiva, količinom dara, a ne primanja. Pa tako i ljubav prema Domovini. Svaki, ama baš svaki branitelj, uzevši pušku i krenuvši na prvu crtu bojišta bio je spreman poginuti. I ta ljubav je nemjerljivo, najveća ljubav.“
Euharistijsko slavlje je pjesmom uveličao naš VIS Izidor.
Vanjske zidove naše crkve smo sa sve četiri strane ukrasili velikim svjetlećim natpisom VUKOVAR, a na samom zidu krova zapalili 250 svijeća.
Pod vodstvom naše Torcide Sućidar, na zidu Vukovarske ulice izrađen je veličanstveni mural s najpoznatijim likovima obrane grada heroja, grada Vukovara.