“Zabranjeno je plakati bez pouke, probuditi se, a ne znati što sa sobom, bojati se osobnih uspomena.
Zabranjeno je ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog straha, snove ne pretvoriti u stvarnost.
Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušavati sačuvati zajedničke uspomene i zvati ih samo onda kada su ti potrebni.
Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti je stalo, izigravati drugu osobu da bi te pamtili, zaboraviti na one kojima je zaista stalo do tebe.
Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču, ne imati vremena za ljude kojima si potreban, ne razumjeti da ono što ti život daje, to i uzima.
Zabranjeno je otjerati nekog s kim se nisi pomirio, zaboraviti njegove oči i osmijeh.
Zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.
Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge, misliti da je njihov život vrjedniji od tvojeg, ne spoznati da svatko ima svoj put i sreću.
Zabranjeno je ne činiti stvari za samog sebe, bojati se života i obaveza, ne živjeti svaki dan kao da ti je posljednji.
Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živjeti život s pozitivnim stavom, ne misliti da uvijek možemo biti bolji.
Zabranjeno je ne znati da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti!“
Pablo Neruda