Došao je i dan koji smo željno iščekivale. U prijepodnevnim satima krenule smo prema gradu s najljepšim zalaskom sunca, predivnom Zadru. Tri automobila, s tri vozača bila su spremna. Naši dragi župljani Jere Brkan i Zlatko Polunić uz nas 10 raspjevanih Andrijana i naš župnikom don Ivanom krenuli smo tamo odakle svjetlostdolazi. Putem je bilo šaljivih razgovora i ”igara riječi”, selfie slika, osmijeha, viceva ali i molitve! Ovaj put u Zadar nas je prije svega ujedinio u jednu cjelinu. Prvenstveno da budemo svjesne da pjevamo živome Bogu koji živi u svakome od nas. Zatim i jedinstvo kroz sestrinstvo u duhu. Čim su naše splitske oči vidjele ulazak u predivan Zadar, nismo mogle odoljeti da ne prošećemo naše ”sunčane cvike” po predivnoj Kalelargi. Krenule smo s našim vozačima i don Ivanom. Zastale smo na vruću čokoladu kao predah od puta i uputili se na kratku zakusku za izvođače. Imale smo i slobodno vrijeme za razgledavanje ostalih ljepota grada sv. Šime i Donata, morskih orgulja i Kalelarge. Nismo mogle odoljeti da ne zapjevamo pored predivne crkve Sv. Donata našu pjesmu ”Neuvela srećo moje duše”, gdje su nas svojim dolaskom odlučili posjetiti i prolaznici turisti, koji su nam izmamili osmijeh na lice i dobro raspoloženje prije samog nastupa. Došlo je i vrijeme završnih priprema pred sam nastup na festivalu ”Svjetlost dolazi”. Prvi put smo nogom stupile u zadarski HNK. Ubrzo smo upoznale i ostale izvođače koji također teže za duhovnim i glazbenim rastom diljem Lijepe naše. Žensko spremanje proteklo je prilično spretno, nasmijano i raspjevano. Na prvu je „kliknulo“ naše prijateljstvo sa sastavom iz Knina ”Vis David”. Uslijedila je potom naša bliža priprava za nastup – Zajednička molitva. Molitva je činjenica koja nas čini posebno ispunjenima. Tada iz nas progovaraju emocije koje u nama budi Duh Sveti. Otac koji nas je sve spojio u ovo predivno zajedništvo i Sin po kojemu smo ovdje gdje jesmo. Svaka od nas imala je priliku kratko zahvaliti na svakom trenutku zajedništva kao i na ovom druženju, i zahvali na samom postojanju kao ”Djevojačka skupina Andrijane”. Grupni zagrljaj žario je od želje da naša pjesma bude na slavu našeg Oca Nebeskog i cijelog neba koje je, vjerujemo, bilo u publici. Naša težnja i želja nije bila nikakva nagradu. Naša želja, uz davanje slave Bogu, bila je dobro se zabaviti, biti ono što jesmo na pozornici, predstaviti našu župu Sv. Andrije kojom se ponosimo u svakom trenutku, u bilo kojem selu i gradu na svijetu. Otpjevavši pjesmu baš na takav način ushićene i radosne vratile smo se radosne iza pozornice. Duh radosti nije zaobišao ni jednu od nas. Došle smo u svlačionu s pjesmom u sav glas. Nakon izvedene posljednje skladbe i žiriranja zvali su nas da ponovo iziđemo na pozornicu. Nijedna od nas nije znala što se točno zbiva. Dok su nam drugi izvođači čestitali mi smo se čudile. Neizrecivo sretne i pomalo znatiželjne kada smo izašle na pozornicu saznale smo da smo dobile nagradu najbolji tekst. Primile smo nagradu ponosne na našeg župnika don Ivana koji je napisao tekst za pjesmu ”Neuvela srećo moje duše”. Našoj sreći nije bilo kraja, osmijeh od uha do uha nas nije napuštao satima i satima. Uspomene su predivne, dojmovi su nezaboravni. U kasnim večernjim satima vratile smo se svojim obiteljima obradovavši ih uspješnim nastupom. Zahvaljujemo se vozačima, našim dragim župljanima Jeri i Zlatku, svim velikodušnim ljudima koje smo upoznali. Naša posebna zahvala i divljenje pripada velikoj glazbenoj entuzijastici ravnateljici festivala gospođi Vesni Benić. Sudjelujući na ovom festivalu osobito smo radosne zbog novih prijatelja koje smo stekli. Ovaj festival nas je približio osobama koje dijele istu ljubav i teže k jednom pravom cilju, cilju upoznati Boga i neopisivu količinu njegove milosti koju smo osjetile na festivalu „Svjetlost dolazi”. U naša srca je došlo posebno svjetlo, upaljena nova luč koja će, nadamo se, biti putokaz svim ljudima koje ćemo susretati kroz život.
Ira Žurić