Vjera i znanost
Sudbina fizičkog svemira
Katolici i drugi kršćani vjeruju da će oni koji su spašeni imati vječni život. Ali gdje će se taj život živjeti i kakav će biti? Hoće li to biti unutar granica ovog fizičkog svemira ili potpuno izvan njega? Hoće li to biti nešto poput sadašnjeg stanja stvari, fizički govoreći, ili potpuno drugačije? Može li znanost pomoći u razmišljanju o ovim stvarima ili je potpuno nevažna?
U nastavcima donosimo razmišljanja profesora Stevena M. Barr-a iz članka “Znanost i raj”, objavljenja na stranici Udruge katoličkih znanstvenika:
O autoru:
Steven M. Barr, Predsjednik Udruge katoličkih znansvenika
Steven M. Barr, Rođen 28. studenog 1953., američki je fizičar i profesor emeritus fizike na Sveučilištu Delaware. Član je istraživačkog instituta Bartol, gdje se bavi istraživanjem teorijske fizike čestica i kozmologije. Godine 2011. izabran je za člana Američkog fizikalnog društva, “zbog svog izvornog doprinosa velikim ujedinjenim teorijama, kršenju CP-a i bariogenezi.” Predsjednik je i Društva katoličkih znanstvenika.
Što će se dogoditi sa svemirom?
Možda je najbolje započeti pitanjem što će se u konačnici dogoditi s fizičkim svemirom u kojem trenutno živimo. Mnogi biblijski tekstovi govore da će proći. U Psalmu 102 čitamo: “Davno si postavio temelje zemlji i nebesa su djelo tvojih ruku. Ona će nestati, a ti ostaješ; sva će se istrošiti kao haljina. Ti ih promijeniš kao odjeću, i oni prolaze.(1) Sam Krist je izjavio: “Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći.” (2). Sveti Pavao je rekao Korinćanima: “Sadašnji oblik ovoga svijeta prolazi.” (3) Prva poslanica svetog Ivana kaže: “I svijet i njegove želje prolaze.” (4) Druga poslanica svetog Petra proriče da su “sadašnja nebesa i zemlja sačuvani za vatru, … nebesa će proći uz jaku buku, a elementi će se raspasti u ognju.” (5)
Što nam sadašnja znanost govori? Prema standardnoj teoriji Velikog praska, svemir ima dvije moguće sudbine. Jedan je da će se zauvijek nastaviti širiti, postajući sve hladniji, mračniji i prazniji.(6) Na kraju će sve zvijezde izgorjeti, nakon što su potrošile svoje nuklearno gorivo, a svi drugi oblici iskoristive energije bit će iscrpljeni. Ovo se tradicionalno naziva “toplinska smrt” svemira, jer bi sva toplina nestala, a s njom i sav život.
Druga mogućnost je da će se svemir na kraju prestati širiti i početi skupljati. Kako se skuplja i sabija, postat će sve vruće i gušće, naposljetku dosegnuvši tako nepojmljivu temperaturu da će čak i prostor i vrijeme nestati. Ovo je takozvani “Big Crunch” (poput Velikog praska u obrnutom smjeru), u kojem bi trenutku svemir i samo fizičko vrijeme vjerojatno naglo prestali.(7) Očito, iu ovom slučaju, sav život u svemiru bi imao kraj.
Koja je sudbina vjerojatnija?
Prije 1998. činile su se jednako tako, no te je godine otkriveno da se širenje svemira ubrzava zadnjih nekoliko milijardi godina, što ukazuje na suprotnost od Big Cruncha i prema toplinskoj smrti; ali postoji mnogo toga što još uvijek ne znamo i pitanje ostaje otvoreno.(8) U svakom slučaju, mnogo prije nego što se dogodi bilo kakva kozmička katastrofa, Sunce će eksplodirati i postati “Crveni div” za otprilike pet milijardi godina, spaljujući svaki život koji bi još mogao postojati na zemlji. Pjesma Roberta Frosta iz 1920. započela je riječima: “Neki kažu da će svijet nestati u vatri, neki kažu u ledu.” Sada znamo da će zemlja završiti u vatri. Što se samog svemira tiče, ne znamo na koji će način završiti, ali da će završiti kao mjesto gdje može postojati bilo kakav život čini se izvjesnim.
Čini se, dakle, da se moderna kozmologija i biblijska objava temeljno slažu. Međutim, teološki gledano, stvari nisu baš tako jasne. Sveto pismo i tradicija nešto su dvosmisleniji o sudbini kozmosa nego što se na prvi pogled čini. Jer, iako Sveto pismo na mnogim mjestima govori o nestanku neba i zemlje, ono također govori o dolasku “novog neba” i “nove zemlje”. “Tada vidjeh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja prođoše” (Otk 21,1). Ovo odzvanja Izaijom 65:17: “Jer ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju; prijašnje se stvari neće sjećati niti će im padati na pamet.”
Novo nebo i nova zemlja
“Novo nebo” i “nova zemlja” mogu se shvatiti na dva načina: ili kao potpuna zamjena sadašnjih neba i zemlje, ili kao njihova preobrazba i obnova. Mnogi biblijski odlomci sugeriraju prvo, budući da govore o sadašnjem svijetu koji jednostavno “prolazi”. I, kao što smo vidjeli, Psalam 102 koristi sliku odjeće koja se mijenja. S druge strane, gore citirani odlomak iz Prve poslanice Korinćanima konkretnije kaže da “sadašnji oblik ovoga svijeta” prolazi, što izgleda implicira da će svijet, iako će imati novi oblik, i dalje biti “ovaj svijet”. Teološka tradicija podržava ovo shvaćanje. Odjeljak 1047 Katekizma Katoličke Crkve, na primjer, navodi da je “vidljivi svemir … sam po sebi predodređen da bude transformiran, ….” Štoviše, Rimljanima 8:20-21 govori o tome da će svemir konačno biti “oslobođen”: “… stvorenje je bilo podvrgnuto uzaludnosti … u nadi da će se samo stvorenje osloboditi svog ropstva raspadljivosti i zadobiti slobodu slave djece Božje.”
Mnogi teolozi shvaćaju da ovaj bremenit, ali tajanstven odlomak znači da će svemir biti “otkupljen” transformacijom na takav način da više neće biti mjesto smrti i raspadnja.(9) Taj bi posljednji pojam bio problematičan, međutim, ako bismo pretpostavili da bi transformirani svemir bio “fizički svemir” koji jako nalikuje sadašnjem, tj. područje u kojem postoje materija, prostor i vrijeme kojima upravljaju isti ili slični “zakoni fizike”. Jer, u tom bi se slučaju činilo neizbježnim da će zakon entropije, a time i smrt i raspad, nastaviti vladati. Međutim, kao što ćemo vidjeti, postoje snažni teološki i biblijski razlozi za sumnju da će novo nebo i nova zemlja biti “fizički” u tom smislu.
Stav o Rimljanima 8:20-21 koji se čini značajnim je to što povezuje oslobođenje kozmosa sa “slobodom slave djece Božje”. Ovo sugerira da će se njegovo otkupljenje postići u i kroz otkupljenje ljudskih bića i njihovo konačno slavljenje na nebu. Jedan način razmišljanja o tome je sljedeći. Ako je Božja namjera za fizički svemir bila da rađa djecu Božju, a njegova namjera za Božju djecu bila je da postignu vječni život s njim u slavi, onda bi kroz otkupljenje te djece svemir postigao svoj cilj i ispunjenje i nadvladao “uzaludnost” na koju bi inače bio osuđen.
Sveti Toma Akvinski je otkupljenje fizičkog svemira shvatio kao otkupljenje čovjeka, budući da ljudska bića u sebi nose sve razine postojanja u kozmosu: fizičku, organsku, osjetilnu i racionalnu. Joseph Ratzinger, u svojoj knjizi Eshatologija: Smrt i vječni život, sažeo je gledište svetog Tome na sljedeći način: “Upravo u tom kretanju [ljudske osobe prema Bogu] materijalni svijet, doista, dolazi na svoje, protežući se prema Bogu u čovjeku. U čovjekovom obraćanju Bogu ‘sve pritoke konačnog bića u svoj svojoj raznolikosti razina i vrijednosti vraćaju se svom Izvoru.'” (10) Slijedeći taj slijed misli, moglo bi se čak zamisliti da je ono što se nastavlja od ovog svijeta u onaj svijet otkupljeno čovječanstvo.
Reference:
1.. Psalam 102:25-26
2.. Matej 24:35
3.. 1. Korinćanima 7:31
4.. 1. Ivanova 2:17
5.. 2. Petrova 3:7,10
6.. Zbog “tamne energije”, svemir ulazi u fazu eksponencijalne ekspanzije (“de Sitter” ekspanzije) s vremenom e-savijanja od milijardi godina. Ako se ovo nastavi zauvijek, svemir dosegnut će konačnu temperaturu jednaku odgovarajućoj “Hawkingovoj temperaturi” od otprilike 10-29 stupnjeva iznad apsolutne nule.
7.. Može se zamisliti da bi Big Crunch doveo do “odskoka” i drugog ciklusa svemira. Međutim, nema teoretskog razloga to očekivati. I takav bi novi ciklus sam po sebi došao kraju. Čak i kad bi postojao beskonačan niz takvih ciklusa, na kraju bi rast entropije učinio da budući ciklusi ne bi mogli iznjedriti život.
8.. Ubrzanje svemira posljedica je “tamne energije” (čija se gustoća ne mijenja kako se svemir širi). Moguće je da će ta tamna energija na kraju nestati zbog “faznog prijelaza”, a kozmičko širenje prestati ubrzavati. Ali tamna energija ima mnogo dubokih neodgovorenih pitanja povezanih s njom.
9.. Neki teolozi također misle da je sadašnji svemir “pao” (i stoga mu je potrebno iskupljenje) u smislu da u nekom trenutku u prošlosti nije bio mjesto smrti i propadanja. Međutim, postoje vrlo čvrsti dokazi da je svemir imao iste temeljne fizičke zakone kao sada, uključujući zakon entropije, od samog početka, ili barem od vremena vrlo brzo nakon Velikog praska.
10.. Joseph Ratzinger, Eshatologija: Smrt i vječni život, 2. izdanje, tr. Michael Waldstein, ur. Aidan Nichols, O.P. (Catholic University of America Press, 1988.), str. 153. [Ova je knjiga izvorno objavljena 1977. na njemačkom pod naslovom Christologie – Tod und ewiges Leben.]
Steven M. Barr
U nastavku slijedi:
2. Uskrsnuće tijela
3. Tjelesno i fizičko
4. Slava neba