Vjera i znanost
Sudbina fizičkog svemira
Katolici i drugi kršćani vjeruju da će oni koji su spašeni imati vječni život. Ali gdje će se taj život živjeti i kakav će biti? Hoće li to biti unutar granica ovog fizičkog svemira ili potpuno izvan njega? Hoće li to biti nešto poput sadašnjeg stanja stvari, fizički govoreći, ili potpuno drugačije? Može li znanost pomoći u razmišljanju o ovim stvarima ili je potpuno nevažna?
U nastavcima donosimo razmišljanja profesora Stevena M. Barr-a iz članka “Znanost i raj”, objavljenja na stranici Udruge katoličkih znanstvenika:
O autoru:
Steven M. Barr, Predsjednik Udruge katoličkih znansvenika
Steven M. Barr, Rođen 28. studenog 1953., američki je fizičar i profesor emeritus fizike na Sveučilištu Delaware. Član je istraživačkog instituta Bartol, gdje se bavi istraživanjem teorijske fizike čestica i kozmologije. Godine 2011. izabran je za člana Američkog fizikalnog društva, “zbog svog izvornog doprinosa velikim ujedinjenim teorijama, kršenju CP-a i bariogenezi.” Predsjednik je i Društva katoličkih znanstvenika.
Uskrsnuće tijela
Kako mrtvi ustaju?
Pitanje kakav će sljedeći svijet biti vodi, naravno, do pitanja kakva će tijela otkupljeni imati nakon “uskrsnuća mrtvih”, pitanje s kojim se sam sveti Pavao suočio u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima. “Ali netko će pitati”, napisao je, “Kako mrtvi ustaju? S kakvim tijelom dolaze?” (11) S jedne strane, sama riječ “uskrsnuće” (“ponovno uskrsnuće”) implicira da će “uskrslo” tijelo biti isto tijelo kao i ono koje je umrlo, nešto što su rani crkveni oci i kasnija tradicija jednoglasno potvrdili. To je doista defide katoličko učenje.(12)
S druge strane, točan smisao u kojem će uskrsnulo tijelo biti “isto tijelo” nikada nije definiran. Dok je povijesno velika većina katoličkih teologa shvaćala da ovo podrazumijeva neki materijalni kontinuitet, manjina je smatrala da će ono što će ga činiti istim tijelom to što će biti ujedinjeno s istom duhovnom dušom.(13) Međutim, ne postoji konačno učiteljsko učenje o ovom pitanju.(14)
U propadljivom svemiru
U svakom slučaju, svaka hipoteza koja postavlja fizički kontinuitet – u smislu “onoga što fizika proučava” – između ovog svemira i “novog neba i nove zemlje” te između ljudskih tijela u ovom svijetu i uskrslih tijela u sljedećem postavlja neka trnovita pitanja. Glavni, već spomenut, ima veze s činjenicom da su stvari u ovom fizičkom svemiru inherentno “pokvarljive” ili “kvarljive”, tj. podložne neizbježnom starenju, propadanju i rastakanju, dok u sljedećem svijetu neće biti raspadanja ni smrti.
Kvarljivost stvari u ovom svemiru posljedica je drugog zakona termodinamike (zakon entropije). I to bi se odnosilo ne samo na ovaj svemir s njegovim određenim fizikalnim zakonima, već vjerojatno na bilo koji fizički svemir koji je sličan našemu u osnovnim aspektima.(15) A to je zato što je Drugi zakon termodinamike prilično općenita posljedica zakona vjerojatnosti i vrlo malo ovisi o pojedinostima zakona fizike. Ideja da bi fizičko carstvo koje je kontinuirano i jako slično ovom svemiru moglo biti imuno na kvarljivost, smrt i propadanje je problematična.
Velika preobrazba
Jedna osoba koja je s velikom jasnoćom shvatila osnovno pitanje bio je sam sveti Pavao, koji je o tome opširno raspravljao u Prvoj poslanici Korinćanima 15,35-55. Ondje izričito kaže da “tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje, niti raspadljivo baštini nepropadljivo.” I iz tog razloga, kaže on, mora se dogoditi nagla “promjena” pri uskrsnuću: “Svi ćemo se promijeniti, u tren oka, na posljednju trubu. Jer će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti nepropadljivi, a mi ćemo se promijeniti. Jer ovo raspadljivo tijelo mora se obući u nepropadljivost.“
Kako će se to dogoditi, priznaje, “velika je misterija”. Naglašava da je uskrslo tijelo neprolazno postojanje i mora se uvelike razlikovati od zemaljskog tijela, razlikujući se od njega onoliko koliko se biljka pšenice razlikuje od “golog sjemena” iz kojeg je iznikla. “Duhovno tijelo”, kaže on, mora zamijeniti “životinjsko tijelo” (ili, kako se obično prevodi na engleski, “fizičko tijelo” ili “prirodno tijelo”). (16) Joseph Ratzinger u svom Uvodu u kršćanstvo sažeo je učenje svetog Pavla o uskrsnuću tijela na ovaj način:
“Dakle, sa stajališta moderne misli, Pavlova skica je daleko manje naivna od kasnije teološke erudicije sa svojim suptilnim načinima tumačenja kako mogu postojati vječna fizička tijela. Da rezimiramo, Pavao ne uči o uskrsnuću fizičkih tijela, već o uskrsnuću osoba, a to ne u povratku ‘tjelesnog tijela’, to jest, biološke strukture, ideje koju on izričito opisuje kao nemoguće (‘propadljivo ne može postati nepropadljivo’), ali u drugačijem obliku života uskrsnuća, kako je prikazano u uskrslom Gospodinu.” (17)
Reference:
11. 1. Korinćanima 15:35.
12. Ludwig Ott, Osnove katoličke dogme, 4. izdanje, tr. Patrick Lynch (Tan Publishers, 1974.), str. 490. [Izvorno objavljeno na njemačkom 1955.]
13. Treba primijetiti da je ni manje ni više teolog nego sam Joseph Ratzinger prihvatio ono što je povijesno bilo manjinsko gledište. Napisao je: “Materijalni elementi od kojih je izgrađena ljudska fiziologija dobivaju svoj karakter ‘tijela’ samo na temelju toga što su organizirani i oblikovani izražajnom snagom duše. Razlikovanje između ‘fiziološke jedinice’ i ‘tjelesnosti’ sada postaje moguće. … Pojedinačni atomi i molekule kao takvi ne čine ljudsko biće. Identitet živog tijela ne ovisi o njima, već o činjenici da materija je uvučeno u moć izražavanja duše. Kao što je duša definirana u terminima materije [kao njezina forma], tako je i živo tijelo u potpunosti definirano u odnosu na dušu, samo-identično živo tijelo, kao svoj tjelesni izraz.” Eshatologija: smrt i život vječni, 2. izdanje, str. 179. Vidi također, str. 181.
14. Ludwig Ott, isto, str. 491.
15. Pretpostavimo da postoji fizičko “meso i krv” na nebu. Bi li krv imala hemoglobin? a hemoglobin se sastoji od vodika, ugljika, dušika, kisika i željeza? i ti atomi se sastoje od elektrona, protona i neutrona? i te subatomske čestice biti iste prirode kao u sadašnjem svemiru? Pa, onda ćemo se vratiti na iste zakone fizike koji vrijede u ovom svemiru.
16. Grčki pridjev korišten u 1. Korinćanima 15:44 je “psychikon” što je povezano s grčkom riječi “psyche”, što znači “duša”. U latinskoj Vulgati pridjev je preveden kao “životinjski”, u vezi s latinskom riječi anima za “dušu”.
17. Joseph Ratzinger, Uvod u kršćanstvo (Ignatius Press, 2004.), str. 357-8 (prikaz, ostalo). [Izvorno objavljeno 1968. na njemačkom s naslovom Einführung in das Christentum.] Također je relevantan sljedeći odlomak iz Ratzingerove kasnije knjige Eshatologija: Smrt i vječni život: “Ovdje [u 1 Kor 15:35-55], sve naturalističke ili fizikalističke ideje o uskrsnuću su ostavljene po strani. U jednom trenutku, sve spekulacije o tome kako bi propadljivo moglo postati neprolazno postaje suvišno, prema Pavlu, to je upravo ono što se neće dogoditi.”
Prethodno:
- 1. Što će se dogoditi sa svemirom?
U nastavku:
- 3. Tjelesno i fizičko
- 4. Slava nebu