Vjera i znanost
Sudbina fizičkog svemira
Katolici i drugi kršćani vjeruju da će oni koji su spašeni imati vječni život. Ali gdje će se taj život živjeti i kakav će biti? Hoće li to biti unutar granica ovog fizičkog svemira ili potpuno izvan njega? Hoće li to biti nešto poput sadašnjeg stanja stvari, fizički govoreći, ili potpuno drugačije? Može li znanost pomoći u razmišljanju o ovim stvarima ili je potpuno nevažna?
U nastavcima donosimo razmišljanja profesora Stevena M. Barr-a iz članka “Znanost i raj”, objavljenja na stranici Udruge katoličkih znanstvenika:
O autoru:
Steven M. Barr, Predsjednik Udruge katoličkih znansvenika
Steven M. Barr, Rođen 28. studenog 1953., američki je fizičar i profesor emeritus fizike na Sveučilištu Delaware. Član je istraživačkog instituta Bartol, gdje se bavi istraživanjem teorijske fizike čestica i kozmologije. Godine 2011. izabran je za člana Američkog fizikalnog društva, “zbog svog izvornog doprinosa velikim ujedinjenim teorijama, kršenju CP-a i bariogenezi.” Predsjednik je i Društva katoličkih znanstvenika.
“Tjelesno” i “fizičko”
Entropija
U razmišljanju o ovim pitanjima, moglo bi biti korisno razmotriti ljudsko tijelo iz dvije različite, iako očito povezane perspektive: fizičko-biološke s jedne strane, i osobne s druge strane. Iz perspektive fizike, tijela biljaka i životinja imaju jednu svrhu, naime održavanje organizma (i njegove vrste) u postojanju protiv univerzalne tendencije nestanka svega što postoji na ovom svijetu. Kao što su neki sažeto rekli, biološki organizmi su “strojevi za preživljavanje”. Kako bismo bolje razumjeli što to podrazumijeva, potrebna su neka osnovna fizička objašnjenja.
Ono što Drugi zakon termodinamike kaže jest da se “entropija” (matematička mjera fizičkog poremećaja) uvijek povećava s vremenom, a red opada. Na prvi pogled, čini se da ovo načelo isključuje rast i razvoj biljaka i životinja, jer se u organskom rastu i razvoju materija u manje uređenim oblicima (npr. voda, zrak, tlo i hranjive tvari) ugrađuje u visoko uređene strukture tijela organizma.
Međutim, ono što Drugi zakon termodinamike kaže, točnije, jest da nered, mjeren entropijom, uvijek raste (ili barem nikada ne opada) u cjelini. Ova je kvalifikacija važna jer Drugi zakon dopušta smanjenje entropije (a time i povećanje reda) na jednom mjestu ili u jednom fizičkom sustavu sve dok entropija drugdje raste još više. To je ukupna entropija koja se ne može smanjiti.
Dobra ilustracija toga je da možete smanjiti entropiju čaše vode tako da je stavite u zamrzivač svog hladnjaka, uzrokujući da neuredno kretanje molekula H2O u tekućini ustupi mjesto urednom rasporedu molekula u kristalima leda koji nastaju. Ali to smanjenje entropije unutar zamrzivača više je nego kompenzirano povećanjem entropije izvan zamrzivača. Konkretno, energija teče u vaš zamrzivač u uređenijem i upotrebljivijem obliku električne energije, a ponovno izlazi u manje uređenom obliku topline (što možete zaključiti po osjećaju toplog zraka koji izlazi iz stražnjeg dijela hladnjaka). Kao što ovaj primjer ilustrira, da bi sustav išao protiv univerzalne tendencije nereda općenito zahtijeva unos korisne energije izvan sustava. Ako isključite hladnjak iz struje, hrana u njemu će se na kraju pokvariti, a led otopiti.
Ključna stvar je da rast, razvoj i život organizama mogu “spriječiti trend” fizičkog svijeta prema neredu jer su u stanju koristiti vanjske izvore energije. (Krajnji izvor energije za sav život na zemlji je Sunce, ili u nekim slučajevima geotermalna energija.) Isto vrijedi i za evoluciju živih bića iz manje organiziranih oblika.(18)
Socijalna narav borbe za opstanak
Borba živih bića u ovom svemiru za opstanak stoga je uglavnom pitanje dobivanja iskoristive energije. Zato životinje moraju jesti i disati. Svaki dio tijela biološkog organizma ima funkciju koja na neki način služi u svrhu suzbijanja univerzalne entropijske tendencije prema kvarenju i propadanju. Zato ljudsko tijelo ima probavni sustav za gutanje, probavu i apsorpciju hranjivih tvari; dišni sustav; mnoštvo osjetilnih sustava koji mu omogućuju pronalaženje hrane i izbjegavanje opasnosti; mnoštvo obrambenih mehanizama, uključujući imunološki sustav i tjelesni omotač, koji mu omogućuju da izbjegne da postane hrana za druge organizme, i makroskopske i mikroskopske; reproduktivni sustav za vođenje vrste naprijed; i tako dalje sa svakim organom i stanicom tijela.
Naravno, ljudska bića su puno više od strojeva za preživljavanje. Mi smo osobe koje je Bog obdario razumom, slobodnom voljom i sposobnošću za ljubav i samonadilaženje. A to nas navodi da razmotrimo drugu, višu svrhu naših tijela: međuljudsko zajedništvo.(19) Ljudska bića međusobno komuniciraju ne samo fizički već i osobno, a oboje činimo samo kroznašu tjelesnost. Samo kroz vanjske znakove, geste i djela možemo upoznati umove i srca jedni drugih te primiti i izraziti ljubav. Naše zajedništvo s Bogom također je samo kroz našu tjelesnost, kroz Riječ i sakrament.
To ne znači da dvije svrhe ljudskog tijela, fizičko-biološka i interpersonalna, nisu međusobno povezane; očito jesu. Naša sposobnost i potreba za međuljudskim zajedništvom ukorijenjeni su u našoj društvenosti, koja ima svoje korijene u društvenosti naših životinjskih predaka. A društvenost životinja očito igra mnoge uloge u preživljavanju, inače ne bi evoluirala. Ali ono što je počelo na životinjskoj razini kao suradnja, briga, pa čak i privrženost, kod ljudi je podignuto na višu razinu. Obiteljski obrok nije samo stvar fizičke hrane, već i dubokih duhovnih veza.
Druga svrha tijela
Ako naša tijela imaju dvostruku svrhu u ovom životu, što je s u sljedećem životu? Svakako će njihova uloga posrednika u međuljudskom zajedništvu, kako s Bogom tako i s drugim ljudskim bićima, ostati. Upravo po našem utjelovljenju u Tijelo Kristovo imat ćemo takvo zajedništvo. Doista, moglo bi se reći da je dovršeno Tijelo Kristovo, uključujući i njegovu Glavu i sve njegove ljudske udove, samo nebo, koje se postiže (kako kaže Poslanica Efežanima) kada „svi dođemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do zrelosti, do mjere punog rasta Kristova“. (20)
Joseph Ratzinger u Eshatologiji: Smrt i vječni život, ovako: “Usavršavanje Gospodinova tijela u pleromi “cijelog Krista” dovodi nebo do njegove prave kozmičke dovršenosti. Recimo to još jednom prije nego što završimo: spasenje pojedinca je potpuno i potpuno samo kada spasenje kozmosa i svih izabranih dođe do punog ploda. Jer otkupljeni nisu jednostavno susjedni jedni drugima na nebu. Dapače, u svom bivanju zajedno kao jedan Krist, oni su nebo.” (21)
Ali što je s drugom svrhom tijela koja imamo u ovom životu, fizičkom svrhom kao “strojeva za preživljavanje”? Jasno je da je ta svrha nestala u sljedećem životu, jer neće biti “pokvarljivosti” i smrti koje se moraju odvratiti tjelesnom aktivnošću. Srednjovjekovni skolastički teolozi su se složili da ono što su nazivali “vegetativnim” funkcijama ljudskog tijela neće biti potrebno i stoga neće djelovati na nebu, iako su vjerovali da će organi povezani s tim operacijama ostati, kako bi uskrsnuća tijela bila “savršena” i potpuna.(22)
Postoji nekoliko naznaka, ili više od natuknica u Svetom pismu da razne fizičke funkcije tijela nisu prisutne ili nisu potrebne na nebu. Knjiga Otkrivenja, govoreći o Novom Jeruzalemu, koji je slika neba, kaže: “I gradu ne treba ni Sunce ni Mjesec da ga obasjavaju, jer mu je svjetlost Božja slava, a svjetiljka mu je Janje.” (23) Ovo sugerira da vrsta svjetlosti koju Sunce i Mjesec bacaju – fizička svjetlost, sastavljena od elektromagnetskih valova – više neće biti prisutna jer više nije potrebna. Oni na nebu neće morati pronaći svoj put uz takvo svjetlo, kao što su to učinili u ovom fizičkom svemiru; a to bi impliciralo da oni neće imati fizičku potrebu za takvim stvarima kao što su mrežnice, optički živci i tako dalje. Njihovo jedino svjetlo bit će sam Bog. “Jer u Tvom svjetlu vidjet ćemo svjetlo.” (Ps 36,9)
Niti će fizička hrana i organi i procesi probave biti potrebni da bi se osigurala fizička energija. Sveti Pavao govori Korinćanima: “Hrana je za želudac, a želudac za hranu, a Bog će uništiti i jedno i drugo.” Zatim odmah nastavlja govoriti o ulozi tijela u zajedništvu: “Tijelo je namijenjeno … Gospodinu, a Gospodin tijelu. I Bog je uskrisio Gospodina i uskrisit će i nas svojom moći. Ne znate li da su vaša tijela udovi Kristovi?” (24)
Nova hrana za novi život
Oni na nebu neće trebati fizičku hranu, jer će njihova hrana biti Krist. Ne zemaljski kruh, već Riječ koja “izlazi iz usta Božjih” (25) U svojim Ispovijestima, sveti Augustin pripovijeda o mističnom iskustvu koje su on i njegova majka sveta Monika podijelili u Ostiji nedugo prije njezine smrti, gdje su oboje uzašli u duhu i imali letimičan pogled na “ono područje nepresušnog obilja, gdje Ti hraniš Izrael zauvijek hranom istine.” (26) Hrana istine je, naravno, sam Krist, Put, Istina i Život.
Niti će biti potrebne reproduktivne funkcije tijela, jer, kao što je Isus rekao saducejima, koji su se protivili uskrsnuću mrtvih na temelju svoje pretjerano fizikalističke koncepcije o tome, “Jer u uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu.” (27)
Naravno, činjenica da određeni tjelesni dijelovi i funkcije koji su potrebni u ovom životu za suočavanje s izazovima koje nameće fizička “pokvarljivost” više neće biti potrebni za tu svrhu u sljedećem životu ne znači nužno da oni neće biti prenamijenjeni ili služiti u druge svrhe. Njihove uloge u tom slučaju više ne bi bile toliko fizičke i biološke, već bi služile svrsi međuljudskog zajedništva.
Štoviše, ništa od ovoga ne znači da će uskrsla tijela, budući da su manje “fizička” u određenom smislu, biti na neki način mlitava, eterizirana i manje stvarna od naših tijela u ovom životu. Ako ništa drugo, naša će tjelesnost u sljedećem životu biti stvarnija, sadržajnija, a naši sadašnji oblici će se činiti eteričnima u usporedbi s njom – da upotrijebimo riječi svetog Pavla, kao puki “šator” u usporedbi sa čvrstom “zgradom”:
“Jer znamo da ako se uništi zemaljski šator u kojem živimo, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima. Jer u ovom šatoru uzdišemo, žudeći da se obučemo u svoj nebeski stan – ako doista, kad ga skinemo, nećemo se naći goli. Jer dok smo još u ovom šatoru, uzdišemo pod svojim teretom, jer ne želimo biti neodjeveni, ali dalje odjeveni, tako da ono što je smrtno može biti progutano životom… Tako smo uvijek sigurni; iako znamo da smo u kući u tijelu…” (28)
Reference:
18. Neki fundamentalistički protivnici teorije evolucije tvrde da evolucija krši Drugi zakon termodinamike. Ali oni ne razumiju ispravno drugi zakon, ne shvaćajući da se entropija može smanjiti u jednom sustavu ako postoji izvor vanjske energije.
19. To je, naravno, povezano s činjenicom da se osoba izražava tijelom. Tijelo je izraz duše. Vidi bilješku 13.
20. Efežanima 4:13
21. Joseph Ratzinger, Eshatologija: Smrt vječni život, str. 238.
22. Ludwig Ott, Osnove katoličke dogme, str. 491.
23. Otkrivenje 21:23.
24. 1. Korinćanima 6:13-15
25. Matej 4:4, Sirah 24:3.
26. Sveti Augustin, Ispovijesti, tr. John K. Ryan (Image Books, Doubleday, 1960.), 9. knjiga, 10. poglavlje.
27. Matej 22:30
28. 2. Korinćanima 5:1-6
Prethodno:
- 1. Što će se dogoditi sa svemirom?
- 2. Uskrsnuće tijela
U nastavku:
- 4. Slava nebu