Dok je još mrkli mrak, dok većina ljudi spava, a ponegdje se netko ustaje radi posla, brojni naši župljani već četvrti tjedan došašća pune crkvu u 6 sati ujutro. Pune je, ali i napune. Ne vjerujete? Trebali biste doći i uvjeriti se. Te ranojutarnje svete 
mise, iliti zornice, prilika su za duhovni rast i pripravu za otajstvo Isusova rođenja, označavaju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i iščekivanje konačnog Isusova dolaska na kraju vremena. Uz molitvu, u došašću ne bismo trebali zaboraviti ni radost. U ovo vrijeme se ne pjeva „Slava“ tako da bi ona što snažnije odjeknula kad se zapjeva u svome izvorištu – u misi polnoćki. Liturgijska boja došašća je ljubičasta. Zanimljivo je da drugi narodi mise zornice zovu rorate 
što je preuzeto iz ulazne misne pjesme „Rorate caeli desuper et nubes pluant justum“ – “Rosite nebesa odozgor i oblaci Pravednog daždite”, a naš, hrvatski naziv jedan je od lijepih primjera ljubavi prema vlastitom jeziku. Zornice su posebne i po tome što se unutar mise mole i jutarnje molitve iz Božanskog časoslova. Dvjema djevojčicama, Ivoni i Petri, zornice su prilika za nadmetanje u tome koja će prije dobiti, križić, blagoslov za vrijeme pričesti. Čim puk odvrati: „Samo reci riječ i ozdravit će duša moja“, njih dvije su pred oltarom i 
čekaju, a radost one koja prva dobije blagoslov, ne može se opisati riječima. Osim toga, nekima od nas posebne su i po druženju koje slijedi iza mise. Naime, već je postala i tradicija poslije zornice župniku skuhati čaj i, naravno, popiti ga s njime. Lica na toj čajanki se s godinama pomalo mijenjaju, neki su se odselili, neki sad odmah poslije mise žure na posao, neki radi tog posla ne mogu ni doći na zornicu, a neki su se jednostavno možda ulijenili. No, zato stižu nova lica i župnik ne ostaje bez svog čaja. Zapravo, u zadnje vrijeme nekad i ostane bez čaja… Razlog je upravo to što nas sada dolazi i na zornice i na čaj više nego inače, stolice se donose iz okolnih prostorija, nemamo ni dovoljan broj šalica pa neki piju i iz plastičnih čaša. Primjećuje se nagli 
porast uzvanika čajanke nakon duhovne obnove u Taboru. Bojim se što će biti nakon objave ove reportaže… Možda iz župnog ureda budemo morali preseliti u vjeronaučnu dvoranu. Već ćemo se snaći. Dođete li na čaj, moći ćete naučiti kako se ‘književno smijati’, besplatne instrukcije daje Matea Knežević, a uza sve ove prednosti, moram priznati da ima i jedna kvaka kod dolazaka na zornice – budući da morate ranije ustati, više puta ćete i marendavati pa budite spremni.
